Erizipel je akutna infekciozna bolest uzrokovana b-hemolitičkim streptokokom skupine A, karakterizirana lokaliziranim, oštro ograničenim crvenilom i otokom kože, općim simptomima i sklonosti recidivima. Izvor zaraze je redovito čovjek bilo bolesnik bilo kliconoša. Vrata ulaska infekta je oštećena koža. Erizipel nije jako kontagiozan, pogoduje mu limfna staza a kako i sam stvara opstrukciju limfnih žila stvara sam sebi uvjete za recidiv. Erizipelu su skloni bolesnici s kroničnim bolestima jetre, bubrega, varikoznim venama, alkoholičari, dijabetičari i bolesnici s tumorima, te osobe s poremećenom cirkulacijom limfe (opekline, kirurški zahvati, frakture itd.). Najčešće se javlja kod starijih dobnih skupina ali nije rijedak ni u dojenčadi. Mjesto ulaza su oštećenja kože bilo velike rane ili okom nevidljiva oštećenja, često su to mjesta gljivičnih infekcija nogu. Inkubacija traje od 1 - 7 dana. Crvenilo je oštro ograničeno prema zdravoj koži, zahvaćeni dio je edematozan i tjestast pa nije bolno osjetljiv na pritisak. U nekih bolesnika je eksudacija tako jaka da dolazi do stvaranja mjehurića ili mjehura (erysipelas vesiculosum, bullosum) pa čak i gangrene (erysipelas gangraenosum). Regionalni limfadenitis se očituje laganim otokom i osjetljivošću limfnih čvorova. Najčešća lokalizacija su noge potom lice, ruke i trup. Ako se javlja na licu obično postoji podatak o upali ždrijela pri kojem streptokok dolazi u nos. Stoga erizipel lica najčešće počinje od nosa i širi se na oba obraza u obliku krila leptira uz crvenilo i edem vjeđa. Ukoliko se erizipel pojavi na sluznicama (ždrijelo, vanjsko spolovilo, usna šupljina) dovodi do vrlo jakog edema. Komplikacije bolesti mogu biti lokalne (celulitis, konjuktivitis, keratitis, edem glotisa itd.) i opće (sepsa, intersticijska upala bubrega). Poststreptokokni glomerulonefritis i reumatska groznica su kod erizipela rijetke, kao i sve komplikacije ako se erizipel pravilno liječi. Kod učestalih recidiva može doći do elefantijaze (povećanja volumena) zahvaćenog područja uslijed opstrukcije limfne cirkulacije. Dijagnoza je bolesti laka i temelji se na kliničkoj slici, dok je izolacija uzročnika moguća iz mjehurića i mjehura ili na početku bolesti iz krvi. Prognoza je vrlo dobra kako zbog terapije tako i zbog općenitog blagog tijeka streptokoknih bolesti danas. U terapiji se daje penicilin, u slučaju preosjetljivosti eritromicin, azitromicin ili cefalosporini, potrebna je još i lokalna terapija 2%-tnom bornom kiselinom. Na ovakvu terapiju vrućica i opći simptomi nestaju u roku 24 sata, a kožne promjene brzo nestaju.