Naravno, sve razgranatija mreža simptoma hiperaktivnosti i sličnih stanja neće vam puno pomoći u smislu rane dijagnoze, kvalitetnijeg liječenja i više zdravlja. (Zadiranje lijekovima u dječju psihu teško da može pomoći, a da ujedno daleko više ne odmogne.) Ono što ćete svakako primijetiti je puno više bolesnih, VJEROJATNO PRIVIDNO BOLESNIH. Broj dijagnosticiranih slučajeva hiperaktivnosti i poremećaja pomanjkanja pažnje u SAD konstantno raste zadnjih dvadesetak godina, od pola milijuna slučajeva 1987. godine do 6 milijuna prije 4 godine. Neke škole u Americi prilagodile su se trendu iskorjenjivanja dječjih poremećaja. NE PRIMAJU DJECU, KOJA PRELAZE ODREĐENI STUPANJ „ŽIVAHNOSTI“. No, hiperaktivnost je samo jedna od dječjih psihičkih prijetnji. Broj slučajeva bipolarnog poremećaja također raste po eksponencijalnom principu. Oboljeli se već broje u milijunima. Ukratko, tu se radi o cikličkoj izmjeni valova depresije i manije. Uobičajno se dijagnosticira u vrijeme adolescencije, a povezuje se s povećanim suicidalnim rizikom. Ali, OTKRIVA SE DANAS, A NIJE SE OTKRIVALO PRIJE DESETAK GODINA. Naime, u međuvremenu je izašla šokantna i kontraverzna knjiga „BIPOLARNO DIJETE“. (Autor je američki psihijatar Demitri Papolos.) Revoluciju u javnosti izazvao je popis više od 30 simptoma, koji upućuju na bipolarni poremećaj. To su nemir, noćni strahovi, mokrenje u krevet, sklonost pretjeranom „šefovanju“ i zapovijedanju, laganje, teškoće s jutarnjim ustajanjem, velika potreba za šećerom i tako redom. Zagovornici stalno ističu da je knjiga zapravo dobrodošao udžbenik za svakog roditelja. Jednom identificirano stanje pruža i nadu za izlječenje, zar ne? Potpuno razumijem roditeljske strahove i želju da se eventualni psihijatrijski problem što prije razriješi. SVI SU OSJETLJIVI NA DJEČJU PATNJU, BEZ OBZIRA NA UPITNE KRITERIJE. Znam dosta roditelja, koji se i ne slažu s ponuđenim tretmanom za njihovo dijete, ali ipak na njega pristaju. OČAJNIČKI SE NADAJU DA ĆE JAKI LIJEKOVI POMOĆI U KOREKCIJI „BOLESNE“ PSIHE, BAŠ KAO ŠTO I ASPIRIN, NAVODNO, UKLANJA GLAVOBOLJU. O reperkusijama nasilnog ulaska u svijet psihe obično se ne govori puno. No, liječnici su kontinuirano bombardirani najnovijim saznanjima i najnovijim lijekovima. Pritisak, usmjeren prema otkrivanju novih slučajeva, je velik. Poznat je slučaj jednog 18-mjesečnog bipolarnog djeteta, KOJEM JE PRETJERANO PLAKANJE OSIGURALO ETIKETU PSIHIJATRIJSKOG SLUČAJA, UZ TERAPIJU LITIJEM. Otegotna okolnost je bila saznanje o istom poremećaju kod majke. Ha, sasjeći u začetku? Smiriti plač i dovesti u red? Bipolarna i hiperaktivna djeca obično su izložena koktelu najrazličitijih lijekova, OD STABILIZATORA RASPOLOŽENJA DO ANTIPSIHOTIKA. Rezultati su na rubu RAZOČARENJA. Mogli bi reći da su često daleko od očekivanja. Kod korištenja nekih vrsta antidepresanta uočena je POVEĆANA SKLONOST SAMOUBOJSTVIMA. Reputacija razvikanog Ritalina već odavno je na vrlo niskim granama. Osim što POVEĆAVA RIZIK OD RAKA JETRE, dovodi do halucinacija i paranoje, ČAK I DO MOŽDANE ATROFIJE. Potiskuje apetit, usporava rast, a ponekad se pojavi i anoreksija. Napadi, vrlo slični epileptičnim, javljaju se kod 3% korisnika. Noviji preparat Stattera još nije toliko popularan, ali nus-pojave nisu nimalo manje. Nesanica, konstipacija, smanjeni apetit, mučnina i suha usta samo su neke od njih. Risperdal (antipsihotik) izaziva debljanje i povećanu produkciju hormona prolaktina s pratećim menstrualnim anomalijama kod ženske populacije. Stabilizator raspoloženja Depakote povezuje se s upalama gušterače, čak i sa životnom ugroženošću. Ukratko, sklonost brzim i agresivnim rješenjima (lijekovima) ovdje je najmanje poželjna. O nekim preventivnim mjerama i bezopasnim opcijama liječenja čitajte više u siječnju.