Prvi val obveznika fiskalizacije su bili svi veliki i srednji poduzetnici prema Zakonu o računovodstvu, zatim oni koji obavljaju ugostiteljske djelatnosti i usluge smještaja, te pripremanja i usluživanja hrane ili im je to jedna od djelatnosti.
Fiskalizacija znači provedbu mjera radi uvođenja nadzora nad izdavanjem računa koji se plaćaju u gotovini, a cijela ideja se bazira na postavljanju elektroničkih uređaja koji su putem internetske veze povezani s Poreznom upravom koja svaki izdani račun evidentira.
Uvođenje istih za neke skupine poduzetnika postalo je obvezno prvog dana 2013. Međutim, Zakon je s obzirom na različite djelatnosti, propisao i različite rokove uvođenja fiskalnih blagajni te je poduzetnike time svrstao u tri vala fiskalizacije.
Prvi val obveznika fiskalizacije su bili svi veliki i srednji poduzetnici prema Zakonu o računovodstvu, zatim oni koji obavljaju ugostiteljske djelatnosti i usluge smještaja, te pripremanja i usluživanja hrane ili im je to jedna od djelatnosti. U javnosti se fokus stavljao na poduzetnike koji su vlasnici ugostiteljskih objekata kao što su hoteli, kafići i restorani. Većina tih obveznika prilagodila je poslovanje fiskalizaciji, a otpor onih koji nisu represivno se kažnjavao.
Druga skupina poduzetnika prema fiskalizaciji su oni koji obavljaju djelatnosti trgovine na veliko I malo, te oni koji obavljaju djelatnost slobodnih zanimanja. Ova je skupina dugo bila zanimljiva javnosti jer u nju pripadaju odvjetnici, javni bilježnici, porezni savjetnici, stomatolozi, ali i mnogi drugi. Toj skupini poduzetnika se propisalo uvođenje “poreznih” blagajni početkom travnja 2013. godine. Treća skupina su svi ostali koji nisu zakonom izuzeti. Njihov rok za uvođenje fiskalne blagajne je bio 1. srpanj 2013. koji se poklopio s prvim danom ulaska u Europsku uniju.
