Spojiti rekreativni sport i liječenje fizikalnom terapijom donedavno se nije činilo primjerenim. Što zbog neke skrivene potrebe da medicina ostane odvojena u svojoj ekskluzivnosti pomaganja i liječenja ljudi, a što zbog zatvorenosti samog rekreativnog sporta, u ovom slučaju fitnessa, te njegove usmjerenosti razvoju lijepog i skladnog tijela. Negdje u sredini ta su se dva pristupa srela, upravo onako kako se susreću u samom ljudskom tijelu na način da i ono ima svoj vlastiti mehanizam samoliječenja, kao što ima i način da se održi u najboljoj mogućoj funkciji. Početak tog susreta svakako je bila potreba da se nakon osnovnog liječenja bilo kojeg kroničnog stanja, poremećaja ili oboljenja, nastavi sa održavanjem tako ostvarenog poboljšanja. Ima li boljeg načina da se to učini, do kroz redovito bavljenje rekreativnim sportom i to tako usmjerenim da osim unaprjeđenja kondicije i povećanja snage, održi uspostavljeno poboljšanje? Osim toga, svijest o važnosti našeg vlastitog napora u održavanju vlastitog zdravlja sve je veća i to nije proces samo na ovim geografskim širinama. Upravo je spajanje fitnessa i fizioterapije počelo u ne tako dalekoj Švicarskoj. U toj zemlji općeg blagostanja uvidjeli su da je neusporedivo efikasnije, ali i jeftinije stvoriti naviku bavljenja rekreativnim sportom u bolesnika koji pate od kroničnih bolnih stanja na sustavu za pokretanje, no redovito liječiti sve one simptome koji se neumitno javljaju kod nedostatka kretanja. Slijedom njihovih iskustava princip se počeo širiti Evropom, pa je tako stigao i do nas. Govoreći konkretno, to otprilike izgleda ovako. Zabole vas križa i to jako. Onda vam nakon RTG snimanja kažu da imate diskopatiju i vjerojatnu diskus herniju. Nakon toga slijedi liječenje nekom od metoda, bilo fizioterapije, bilo kiropraktike, bilo lijekovima, nakon čega u većini slučajeva bolovi nestaju ili se smanje. No, hoće li se to ponoviti? Hoćete li ponovo doći u situaciju da se ne možete normalno ustati iz kreveta ili stolice? Vjerojatno hoćete. I što vam je činiti? Jedino pravo rješenje je redovito vježbanje. No kako? Kod kuće? To obično završi nakon nekoliko dana ili tjedana upornosti. Valja stvoriti naviku redovitog vježbanja i to ne u kući, već na mjestu koje je za to i predviđeno. Fitness centar je odlično mjesto, jer svojom opremom dozvoljava da vježbate sve ono što morate, i izbjegavate sve ono što ne smijete. No u fitness centru obično rade ljudi koji sa tretmanom ozlijeđenih ljudi nemaju puno veze, stoga to samo po sebi i nije od pomoći. No, ako je fizioterapeut u blizini, pa je još i voljan napisati i pokazati program za vježbanje, te vas redovito kontrolirati, to je svakako odlična kombinacija i neizostavno će spriječiti ili barem smanjiti mogućnost ponovne pojave križobolje sa početka priče. Osim križobolja, za istim pristupom vape i mnoge druge ozljede ili stanja. Od ozljeda ligamenata, preko oštećenja hrskavice i artroza, pa sve do puknuća ili istegnuća mišića, spondiloza, stanja nakon trauma (lomova kostiju i mekih tkiva), ili pak postoperativnog oporavka. Kao što sam već mnogo puta u svojim kolumnama isticao, upravo je redovita i pravilno vođena fizička aktivnost ključ ne samo sprječavanja mnogih bolnih stanja, već i njihova liječenja.