Kod liječenja mnogih bolesti lokomotornog aparata, posebice zglobova, ligamenata i mišića, ali i u rekreativnom sportu na prvo mjesto stavljamo razvoj mišićne snage, rjeđe izdržljivosti ili kondicije, a vrlo rijetko si postavljamo u zadatak poboljšanje fleksibilnosti zglobno-mišićnih struktura. Uzrok tome svakako su dvije stvari. Jedna je nedovoljno razumjevanje značenja fleksibilnosti unutar normalne funkcije mišića i zglobova i posljedica do kojih može dovesti njeno zanemarivanje, dok je druga motivacija pacijenata i sportaša rekreativaca za redovito istezanje, koju je teško postići, opet zbog loše edukacije istih. Pojednostavljeno govoreći, dobra fleksibilnost (ili istezljivost) omogućava pun opseg pokreta u zglobovima i samim tim i njihovu najbolju moguću funkciju. Često se kod bolesti lokomotornog aparata događaju dvije stvari- slabe mišići i skraćuju se tetive i ligamenti. To je normalan proces kojim se tijelo brani od novog ozljeđivanja. Ali nakon završetka bolesti ili upale, ili u samom tijeku liječenja to skraćenje može biti ograničavajući faktor potpunom izlječenju ili uklanjanju simptoma, što će reći da su vježbe istezanja neophodne ne bi li se cijeli proces oporavka uspješno priveo kraju. S druge strane i samo smanjenje fleksibilnosti može biti uzrokom bolova i poticajem za neke upalne procese. Posebice je to vidljivo u rekreativnih i profesionalnih sportaša, kao i u nekim profesijama. Tada je čest slučaj pokušaj smirivanja simptoma različitim načinima, bilo fizikalnom terapijom, bilo lijekovima, bez stvarnog zadiranja u bit problema. Tako neke križobolje, bolovi u nogama, rukama, neki tipovi glavobolja, te drugi sindromi dolaze i prolaze u valovima, a da im je uzrok upravo smanjena fleksibilnost u jednom segmentu ili cijelom tijelu. Tada je sve drugo, osim pravilnog vježbanja samo gubitak vremena, a nerijetko i novaca. Mogu slobodno reći da kada uočim takav slučaj i pacijentu ponudim izlaz u skupu relativno jednostavnih i nenapornih vježbi, on često bude zbunjen i s nevjericom gleda u svoj program vježbi koji ne traži više od deset minuta njegovog vremena dnevno, a ponekad misli da je sve to šala. No, oni koji uz samo malo discipline prionu poslu i učine redovito svoje vježbanje, rezultate postižu već nakon nekoliko tjedana. Mislim da ta nevjerica proizilazi upravo iz naše fiksacije tabletama, lijekovima i nekakvim "specijalnim" terapijama za koje mislimo da bi trebale biti primjenjene na nama. Kao da "samo vježbe" umanjuju značenje našeg vlastitog problema i bolova i čine ih nekako običnim i prostim. Tako pacijenti, a nerijetko i mi u struci zaboravljamo da dobar dio velikih problema ima relativno jednostavna rješenja. To naravno ne znači da se svi patološki procesi na sustavu za pokretanje mogu liječiti i izliječiti samo vježbama istezanja, naprotiv. No postoje situacije u kojima je takav pristup najbolji, te se s njim do rezultata najbrže i dolazi. Vježbe istezanja, kao način održavanja fleksibilnosti, iznimno su dobro preventivno sredstvo protiv degenerativnih procesa. Možda neće spriječiti sve što se ima dogoditi, ali će svakako pomoći hrskavici u zglobovima da funkcionira najbolje i da se oporavlja najbrže što je moguće. Isto će tako pripremiti ligamente i tetive za borbu protiv fizičkog stresa, te mišićima omogućiti bolju i bržu regeneraciju, a najbolje je upravo to što je većina vježbi istezanja nenaporna, kod pravilnog izvođenja izazivaju ugodu, a ne umor, te praktički nema dobnog ili kakvog drugog ograničenja za njihovu primjenu. Njih možete naučiti iz knjige, ali mi moje iskustvo govori da je neusporedivo bolje kada se barem jednom vježba uz upute trenera ili fizioterapeuta koji će vam pokazati pravilan način njihova izvođenja i ispraviti eventualne greške zbog kojih bi toliko željeni rezultat mogao izostati.