10.08.2005.
Funkcionalna intestinalna opstrukcija- Ileus
Zadnji put je bilo govora o mehaničkoj opstrukcji tankog crijeva i bio je naveden čitav niz uzroka, koji dovode do zapreke u prolazu uzete i djelomično probavljene hrane, uzete tekućine, zatim želučane kiseline, žuči i soka gušterače.
Sada će se ukratko govoriti o ileusu, t. j. o stanju gdje je crijevo prošireno, a usporen je ili potpuno odsutan prolaz crijevnog sadržaja bez vidljive mehaničke opstrukcije. Ta funkcionalna zapreka u prolazu crijevnih plinova ili sadržaja nazivana je razno kao adinamični ileus, paralitički ileus ili lažna opstrukcija, ali to nisu dobri nazivi, jer već u samom imenu naglašavaju uzroke. Međutim mnogi oblici ileusa jako se razlikuju u uzroku, patogenezi (postanak i razvoj neke bolesti), kliničkoj slici, liječenju i prognozi.
Gledajući anatomski ileus može zahvatiti cijeli gastrointestinali trakt, ili može biti ograničen samo na želudac, ili dio tankog crijeva, dio debelog crijeva ili cijelo debelo crijevo. Funkcionalni ileus nastaje nakon anestezije i operacija u trbuhu. S obzirom na tako široki spektar ime ileus bi trebalo upotrebljavati opisno s pridjevima da bi definirali i objasnili kliničku sliku.
U razumijevanju načina na koji se crijevo pokreće može se govoriti na nivou stanice ili na nivou organa u cijelosti. Za razumjevanje pokretnosti crijeva na staničnom nivou zahtjeva se određeno predznanje iz nauke ostanici i tkivima, anatomije, fiziologije i patofiziologije. Kada se govori o pokretnosti organa u cjelini jasno je da djeluje nervni sistem i neuroendokrini sistem. Odavno se zna da autonomni nervni sistem ima glavnu ulogu u organizaciji motorne aktivnosti crijeva. Jednostavno rečeno parasimpatički nervni sistem pojačava motornu aktivnost, a simpatički je smanjuje. Tako da sprečavanje parasimpatičke aktivnosti i jačanje simpatičke može dovesti do zaustavljanja pokretnosti crijeva (ileus). Ovo je sve vrlo pojednostavljeno rečeno, ali u biti živčana kontrola pokretnosti crijeva ovisi o balansu utjecaja, koji pojačavaju ili smanjuju aktivnost crijeva, pa je ileus rezultat disbalansa. Slično ovome proučava se i hormonalni utjecaj na rad crijeva, ali se opet radi o više hormona, koji imaju različit utjecaj.
Konačno mora se napustiti jako uvriježen naziv paralitički ileus. Brojne studije su pokazale da crijevo nije paralizirano, već zaista odgovara na svojstvene farmakološke, neurološke i hormonalne utjecaje.
Kao i uvijek postoji i podjela i ileus se dijeli u više kategorija. Prva grupa je refleksni ili neurogeni ileus. Tu spada postoperativni, ileus nakon povrede kičme i nakon iritacije retroperitoneuma (operativna trauma, hematom, ureteralne kolike i infekcije). Metaboličke abnormalnosti čine drugu grupu i dovode do generalizieranog ileusa(manjak kalija, uremija, jak elektrolitski poremećaj, dijabetična koma, smanjen rad štitne žljezde i miksedem).
Veliku grupu čini ileus uzrokovan raznim farmakološkim sredstvima.
Zatim dolaze na red infekcije kao što su: generalizirana sepsa, upala pluća, upala potrbušnice, Herpes zoster, Tetanus i dr. Postoji i još nekoliko rjeđih uzroka.
Klinička slika
Osim u nekim specifičnim oblicima ileus se općenito razvija u nekim karakterističnim kliničkim stanjima kao što su:povreda retroperitonealng prostora, metabolički poremećaji, utjecaj lijekove ili sepsa.
Bolesnik se tuži na proširenje trbuha, ali nema grčevite bolove kao kod mehaničke opstrukcije tankog crijeva. Tegobe se uglavnom pripisuju jakoj raširenosti prednje trbušne stijenke, Mučnina i povračanje postoje , ali ne često. Proljevi i vjetrovi mogu se nastaviti za vrijeme trajanja ileusa.
Pregled bolesnika ne daje baš puno podataka. Proširenje trbuha, obično jako je najvažniji znak. Ne čuje se rad crijeva, ali se čuje pretakanje i bućkanje crijevnog sadržaja. Rad crijeva kao kod mehaničke opstrukcije je jasno odsutan.
Dijagnoza ileusa se postavlja rentgen obradom. , a liječenje je konzervativno i započinje s uobičajenim mjerama nadoknade vode i elektrolita, uvođenje brojnih lijekova da bi se potaknuo rad crijeva, pa do hiperbarične terapije kisikom, ali to već zahtjeva jako rijetke i specijalizirane ustanove.