Gastritis je termin kojim imenujemo upalu sluznice želuca. Može biti izazvan cijelim nizom različitih uzroka, a u praksi uzrok astritisa kod pasa i mačaka najčešće ne uspjevamo determinirati. Osnovni simptom gastririsa, bez obzira na to čime je izazvan, je povraćanje, pa je i to i razlog zbog kojeg vlasnici potraže veterinarsku pomoć. Osim upalnih promjena na sluznici želuca, stanje može biti vrlo ozbiljno ukoliko je došlo do nastanka čireva ili je upalni proces izazvan malignom bolešću.
Sluznica želuca je ispostavljena različitim oštećenjima pri probavljanju hrane no vrlo je osjetljiva i na neke lijekove koji se vrlo često upotrebljavaju u liječenju pasa i mačaka.
Uzrok upale mogu biti infestacije nekim nametnicima, a u posljednje vrijeme najčešće govorimo o gastritisu u sklopu upalne bolesti crijeva koja ima autoimunu etilogiju.
Kada se radi o autoimunim oboljenjima, vrlo često je vlasnicima pasa i mačaka teško razumjeti o čemu se zaprao radi. Ako stvari pojednostavimo, radi se zapravo o tome da sluznica crijeva i želuca, koja normalno funkcionira kao barijera između onoga što se nalazi u probavnom traktu i krvi, iz različitih razloga izgubi svoju zaštitnu funkciju, kao i funkciju koju ima kao dio imunološkog sustava organizma. Kao posljedica nastane upalni proces koji u pravilu ima kroničan i vrlo dugotrajan tijek.
Povraćanje je osnovni simptom koji se javlja kod upale želučane sluznice i to neovisno o njenom uzroku, no treba imati na umu da gastritis (svima dobro poznat izraz) može biti izazvan hranom, no može biti i samo jedan od simptoma nekog drugog oboljenja koje uopće ne mora biti vezano za probavni trakt. Vrlo često srećemo se sa gastritisom, a i ulceracijama želučane i crijevne sluznice kao posljedicom davanja nekih lijekova, a posebno kod mačaka viđamo gastritis koji nastaje kao posljedica uremije zbog zatajivanja funkcije bubrega.
Kod pasa brahicefaličnih pasmin (buldog, mops) česti su gastritisi kao posljedica brahicefaličnog sindroma otežanog disanja zbnog suženih nosnica i drugih anatomskih posebnosti kod takvih pasa.
Priroda se pobrinula da sluznica želuca ima različite mehanizme sa kojima se štiti od mehaničkih i kemijskih oštećenja te od korozivnog djelovanja želučane kiseline. Stanice izlučuju sluz koja pokriva cijelu površinu želučane sluznice i na taj način ju štiti od djelovanja želučane kiseline. Sluz također štiti sluznicu od mehaničkih oštećenja koja može izazvati hrana. Protok krvi kroz sluznicu želuca reguliraju prostaglandini kojeg izlučuju stanice sluznice.Upravo tu dolazi do problema sa želucem koji su izazvani lijekovima. Naime, nesteroidni anti reumatici koji se vrlo često nekontrolirano daju psima i mačkama inhibiraju sintezu prostanglanidna, te tako mogu lako izazvati ulkuse na sluznici crijeva i želuca (ibuprofen,diklofenak). Ovi lijekovi su lako dostupni, nalaze se u svakoj kućnoj apoteci pa ih vlasnici često sami daju bez konzultacije sa veterinarom. Dovoljno je da pas ili maca malo zašepaju i vlasnici već u najboljoj namjeri sami daju analgetike. Posebno je opasno davati analgetike u kombinaciji sa kortikosteroidima jer ovi potonji jako usporavaju obnovu stanica želučane sluznice.
Psi su mnogo osjetljiviji na djelovanje ovih lijekova nego ljudi. Tako će neki lijekovi koje mi uzimamo svaki dan i svaki put kada nas nešto zaboli, kod pasa već jednokratnim davanjem izazvati ulceracije sluznice probavnog trakta. Prije svakog davanja lijekova obavezno se konzultirajte sa veteinarom posebno ako je vaš pas star ili ako i inače ima osjetljiv želudac.
Kada su mace u pitanju, većini njihovih vlasnika je dobro poznato da im lijekove protiv bolova nikako ne smiju davati sami. One su posebno osjetljive na cijeli niz analgetika, pa tako neke lijekove ne smiju dobiti uopće, dok je kod drugih potrebno vrlo pažljivo doziranje koje se uvelike razlikuje od onog u ljudi ili u pasa. Ukoliko vaš ljubimac povraća češće od primjerice jednom u tri tjedna, svakako se konzultirajte sa vašim veterinarom.
