Žgaravica je posljedica manjka, a ne viška kiseline. Da je obratno, adolescenti bi obolijevali daleko češće od starijih, jer je i kiseline kod njih više
Proces starenja podrazumijeva mnogo promjena unutar organizma, uz postepeno narušavanje kvalitete života. Nije kod svih isto, niti se promjene javljaju u isto vrijeme. Ali, protekom godina sve više toga (grubo rečeno, ali istinito) odumire. U cijeloj lepezi takvih događanja, gastropauza je poprilično zanemarena. Ukratko, želudac s vremenom počinje slabije funkcionirati ( naglašavam, ne kod svih i ne istim intenzitetom.) na način da izlučivanje klorovodične kiseline s vremenom postaje slabije, odnosno suboptimalno. Posljedice takvog razvoja događaja ponekad nisu nimalo bezazlene.
Dobre probave nema bez jake želučane kiseline, a proizvodnja te kiseline usko je povezana i s proizvodnjom pepsina, enzima koji razgrađuje bjelančevine u esencijalne aminokiseline. Kada je klorovodične kiseline malo, nedostaje i esencijalnih aminokiselina u krvi. Problemi se nastavljaju i kasnije u probavnom traktu. Nedovoljno probavljena hrana potiče razvoj štetnih mikroorganizama i naravno da optimalna probava dolazi pod veliki znak pitanja. U zaključku jedne velike studije klinike Mayo stoji: „Osobe kojima djelomično ili potpuno nedostaje želučane kiseline ne žive dugo.“
I sada dolazimo do ključnog problema, toliko čestog u današnje doba. Ponovit ću, pad lučenja želučane kiseline česta je posljedica starenja. Ali, odakle onda sve više žgaravice i drugih probavnih smetnji, i to u vrijeme kada bi razina klorovodične kiseline trebala biti manja? Idemo od početka. Priroda nas je obdarila donjim sfinkterom jednjaka, koji se zatvara kada do njega dođe jaka klorovodična kiselina. Dakle, to je zaštita kako kiselina ne bi razorila jednjak. Ali, ako je količina želučane kiseline manja od optimalne, sfinkter se možda neće zatvoriti i kiselina će otići u jednjak. Kako kiselini tamo nije mjesto, doći će do ozbiljne nadraženosti osjetljivog tkiva, odnosno žgaravice i svih pratećih posljedica. Primjećujete li da je žgaravica posljedica manjka, a ne viška kiseline? Da je obratno, adolescenti bi obolijevali daleko češće od starijih, jer je i kiseline kod njih više.
Začudo ili ne, većina liječnika reći će da je žgaravica posljedica viška kiseline, koju svakako treba regulirati, odnosno smanjiti. Ako nema kiseline, neće biti ni žgaravice. Uzgred, pouzdana kontrola stanja kiseline u želucu zapravo se nikada ne provodi. (A da se provodi, utvrdili bi da je kod najveće većine pacijenata koji pate od žgaravice proizvodnja želučane kiseline nedovoljna.) Ali poruka pri konvencionalnom liječenju poprilično je jasna: „Što manje kiseline u želucu, to bolje.“ Navode nas da i druge popratne probavne smetnje imaju isti uzrok. Ali, zar vam nije neobično da je previše kiseline toliko neučinkovito u probavi hrane, a toliko učinkovito pri vraćanju u jednjak? Dobrodošli u široki spektar lijekova, koji će se obračunati s omraženom kiselinom. O tome više u sljedećem tekstu.
