Zar opet? Opet se govori o milijardama gubitka u zdravstvu i ministar ponovno najavljuje uštede. Dugovi su eksplodirali i još jednom je sve otišlo u slijepu ulicu. Za zdravstvo se premalo izdvaja, a previše troši. Jaz je prevelik i tako je to već godinama. Svaki pokušaj reforme (čitaj: smanjenja prava) više ili manje je neslavno završio, tako da bi čudno bilo da je situacija imalo drugačija. Naravno, narod na kraju sve plati. Na ovaj ili onaj način. Ali, očigledno je da će se na uštedama opet inzistirati. Razmotrimo neke od mogućih ušteda i rješenja, kao i njihovu realnost.

1. Smanjenje plaća medicinskim djelatnicima. Najmanje moguće, pogotovo u stvorenoj psihozi odlazaka liječnika u inozemstvo. Bilo je već slučajeva, gdje je skoro kompletan bolnički proračun odlazio na plaće. Ne kažem da su plaće liječnika prevelike, ali zasigurno nisu ni male. Plaća je redovita, svi dodaci se regularno obračunavaju. Situacija, o kojoj mnogi mogu samo sanjati.

2. Pustiti da liste čekanja odu u beskraj. (Što je duži rok, više oboljelih i odustane. Neki to ni ne dočekaju.) Dakle, rješavati samo hitne slučajeve i nešto malo naručenih. Sukladno raspoloživom novcu. Nešto slično već se na razne načine pokušavalo, ali bijes naroda uvijek je bio jači. Ruku na srce, i savjetuju nas i naučili su nas da za svaku sitnicu idemo liječniku. Svaki odlazak košta, analize koštaju, lijekovi koštaju. Uz to, otpor prema (jeftinijim) generičkim lijekovima stalno je izražen. Nitko ne želi da se na njemu štedi, na bilo koji način. Drugim riječima, svatko želi najnaprednije načine liječenja, koji u državi trenutno postoje. Želje i mogućnosti teško se usklađuju. Stimuliranje manje potrošnje (štednja na pregledima, štednja na lijekovima, štednja na potrošnom materijalu…. štednja na svemu) uvijek je bilo kratkog vijeka.

3. Veća izdvajanja za osnovno i dodatno osiguranje, dobro zakamuflirana smanjenja prava (uz ostalo, početak naplate nečega što je do jučer bilo besplatno), zaustavljanje svih većih zdravstvenih investicija (do boljih dana). Ništa nerealno, pogotovo ako se uklopi u prateću priču o spasonosnoj reformi, restrukturiranju, novom pristupu i sličnim igrama riječima. Platiti još ili krah sustava?

4. Država pronalazi novac za sanaciju (zakidanjem na drugim stavkama), privremeno spašava situaciju i na sva zvona se hvali učinjenim. Već viđeno. Sustavnih rješenja nikada nije bilo, a akumuliranje novih dugova započinje odmah. Zdravstvo je skupa profesija, a apetite farmacije nemoguće je obuzdati.
No, dobro, netko će nešto riješiti, zar ne? (Pretpostavljam da se većina nada kako će se više štedjeti na nekom drugom, a ne na njima osobno.) Trenutno imamo i važnijih pitanja: ptičja gripa i prateći pokolj peradi, epidemija gripe i prateće prebrojavanje mrtvih, zdravstveni oporavak nakon blagdana. Ah, tako je neobično što nema Zika virusa…

Prijavite se na besplatni newsletter: [email protected]