O ulozi i količini potrebnih proteina postoje prilično kontradiktorna mišljenja. Nesporna je činjenica da proteini predstavljaju građevni materijal za tkiva. Zbog toga je adekvatan unos putem hrane, naravno, neophodan. Naročito u fazi razvoja. No, oko proteina, kao izvora energije, mišljenja se već prilično razilaze. MNOGI SU DUBOKO UVJERENI DA BEZ POVEĆANOG UNOSA BJELANČEVINA NEĆE MOĆI SAVLADATI TEŠKE FIZIČKE NAPORE. Saznanja govore drugačije. Naime, bjelančevine se nikada u tijelu ne koriste kao PRIMARNI izvor energije. Između ostalog i zato, što IZGARAJU UZ DOSTA OTPADA. A to je uvijek nepovoljno. Jer dodatno opterećuju organe za izlučivanje. Svi proteini sastoje se od aminokiselina. Od njih 22, samo 8 je esencijalnih. Koje se ne mogu stvoriti unutar našeg metabolizma. Zbog toga ih moramo unositi u dovoljnim količinama, kako bi sačuvali zdravlje. Ali, KOLIKO JE DOVOLJNO? DA LI JE DOBRO UNIJETI I VIŠE, KAKO BI DEFINITIVNO IZBJEGLI TEŠKE POSLJEDICE, VEZANE UZ EVENTUALNI MANJAK? Bjelančevine se nalaze i u biljnoj i u životinjskoj hrani. U jastogu su prisutni s 88%, a u piletini s 61%. No, ima ih i u mrkvi (10%), smeđoj riži (8%), krumpiru (11%), kupusu (17%) i narančama (8%). Ima ih, doslovno, svuda. STOGA JE PREMALI UNOS PROTEINA GOTOVO NEMOGUĆE OSTVARITI. (Možda jedino da sasvim prestanete jesti.) Ali, suprotna situacija nije nimalo rijetka. Naše potrebe za bjelančevinama nisu velike. Tako, dojenčad pije majčino mlijeko, kao idealnu hranu za pravilan rast i razvoj. U tom mlijeku ima SAMO 5% PROTEINA. Znate li što to znači? DA JE OVA KOLIČINA IDEALNA U FAZI RAZVOJA, KADA SU POTREBE ZA BJELANČEVINAMA ZAPRAVO NAJVEĆE. No, višak proteina u prehrani (svaki udjel veći od 15%) počinje se javljati nedugo kasnije. S karakterističnim nus-pojavama. Od povećanog opterećenja jetre i bubrega do ZNAČAJNOG GUBITKA KALCIJA IZ KOŠTANE MASE. Mislite li da osteoporoza dolazi tek tako? Da rak i neke druge bolesti dolaze tek tako? A hrana životinjskog porijekla nije problematična samo zbog visokog sadržaja proteina. Nego i zato što ta vrsta proteina izaziva veći gubitak kalcija nego ista količina biljnog porijekla. Pa ipak, mnogi će vam reći da biljni proteini nisu "kompletni". Jer ne sadrže, poput mesa, sve potrebne aminokiseline. Zbog toga vegetarijanci itekako moraju paziti i kombinirati, kako bi unijeli dovoljno svih aminokiselina. Naročito esencijalnih. Naravno, mesožderi su oslobođeni takvih briga. Jer je meso "kompletno". (Mnogi se, u interesu zdravlja, svakodnevno doziraju šniclama i jetricama. Mljac! Zbog toga, bjelančevine nerijetko čine i više od 30% dnevnog unosa. IDEALNO PO ZONI, ALI ČESTO POGUBNO ZA ČOVJEKA.) Kada bi to sve bila istina, stotine tisuća ljudi bi obolijevalo zbog manjka pojedinih esencijalnih aminokiselina. Znamo da to nije slučaj. Nevjerojatno, ali priroda se zaista pobrinula da opskrbi biljnu hranu sa svim esencijalnim hranjivima, potrebnim za ljudski život. I riža i kukuruz i krumpir sadrže sve aminokiseline, i to U KOLIČINAMA KOJE ZADOVOLJAVAJU SVE NAŠE POTREBE. Čak i u situacijama povećanih tjelesnih napora. (Ovdje mislim samo na IZVORNU biljnu hranu, ali ne i na rafiniranu. Industrijski prerađena hrana može zaista biti manjkava po mnogim osnovama.) U tome ima puno logike. Mnoga plemena u ljudskoj povijesti živjela su isključivo od biljaka. Glavni zadatak bio je nalaženje dovoljnih količina hrane, a ne kombiniranje zbog idealnog odnosa aminokiselina. O kombiniranju ionako nisu ništa znali. (Naravno, ne mislim da bi netko trebao jesti SAMO kukuruz. Ili SAMO rižu. Tek pokušavam objasniti da "kompletni" proteini nisu ekskluziva životinja.) Ma, nema potrebe tragati za IDEALNIJIM biljnim proteinima. Ili za idealnijom kombinacijom biljnih proteina. Sve dok još postoji priroda, koja se zasigurno pobrinula za optimum. Slijedeći put: Volite li biljna ulja?