Infestacija glistama može izazvati vrlo jaku pneumoniju, povraćanje, proljev, a kad se radi o vrlo velikom broju nametnika i mehaničku opstrukciju crijeva
Pri prvom posjetu veterinaru s novim štenetom vlasnici često očekuju da će se odmah obaviti prvo cijepljenje. Međutim, psiće je prethodno potrebno očistiti kako od vanjskih, tako i od crijevnih parazita. Gliste žive u probavnom traktu psa pa ih u pravilu nema u stolici. Kad dođe do toga da štene gliste izbacuje izmetom ili povraćanjem, onda se radi o iznimno jakoj infestaciji ovim nametnicima. Lijekove protiv glista dajemo štenadi u svakom slučaju, bez obzira na podrijetlo šteneta ili prethodna čišćenja. Dijagnostika se obavlja pregledom izmeta pod mikroskopom psa jer odrasle gliste, koje žive u crijevima, izbacuju jajašca. No, u većini slučajeva preporučujemo davanje lijekova protiv glista bez da smo prethodno pregledali izmet, a to je zbog specifičnog razvojnog ciklusa ovih nametnika.
Nametnici Toxocara canis i Toxascaris leonina nastanjuju se u tankom crijevu psa, dugačke su od 7 do 18 centimetara, bijele boje i izgledom najviše sliče špagetima. Možda je usporedba neukusna, ali sami vlasnici često je koriste da bi veterinaru pojasnili o kakvoj se glisti radi. U slučaju jake infestacije simptomi se javljaju već kod psića starih samo 12 dana - teško disanje, iscjedak iz nosića. U starosti od 2 tjedna štenad može povraćati, javlja se proljev te zaostajanje u rastu. U dobi od 6 do 12 tjedana, kad štenad treba preuzeti novi vlasnik, trbuščići postaju napeti, veliki i vrlo bolni, a vidljive sluznice blijede. Infestacija glistama može izazvati vrlo jaku pneumoniju (larve migriraju kroz pluća), povraćanje, proljev, a kad se radi o vrlo velikom broju nametnika i mehaničku opstrukciju crijeva. Gliste mogu doslovce ubiti štene.
Da bi Toxocare canis započeo razvojni krug u okolini moraju biti prisutna njena jajašca koja su infektivna. Jajašca u okolišu postaju infektivna za mjesec dana tako da svježi izmet nije opasan. Ovisno o uvjetima, jajašce može postati infektivno i nekoliko mjeseci, pa i godina!
Kad pas pojede ta jajašca iz njih se izvale larve koje zatim migriraju kroz jetra i pluća. Iz pluća iskašljavanjem dospiju u usta životinje koja ih proguta te tako dospijevaju u probavni sustav. Neke od tih larvi ostanu u krvotoku te krvlju stignu u razne dijelove organizma gdje se inkapsuliraju i zatim miruju. Kad ženka koja nosi inkapsulirane larve ostane gravidna, one se aktiviraju i kroz placentu stignu u fetus gdje nastavljaju svoj razvoj. Osim transplacentarno, štenad se može infestirati i mlijekom u kojem se također izlučuju larve. Neke od njih ostanu neaktivne u organizmu ženke i aktiviraju se tijekom sljedećeg graviditeta. Odrasle pse čistimo od glista, međutim, lijekovi će djelovati samo na one nametnike koji se nalaze u probavnom traktu. Na inkapsulirane larve nemamo nikakvog utjecaja.
Kad je štene staro 3 do 5 tjedana, odrasle gliste već izlučuju jajašca u okolinu. Dakle možemo biti sigurni da štence treba čistiti od glista. Lijekove je potrebno dati u starosti od 3, 6 i 12 tjedana. Kod odraslih pasa stolicu treba kontrolirati 2 puta godišnje iako su kod njih infestacije ovim nametnicima rjeđe i manje opasne. Tijekom provođenja dehelmintizacije izmet treba pažljivo (rukavice!) odstraniti iz okoline da bi spriječili kontaminaciju i infestaciju drugih životinja, a i ljudi, posebno djece. Roditelji moraju biti upoznati s ovom mogućnošću kako bi djetetu skrenuli pozornost na važnost pranja ruku posebno u prvih nekoliko tjedana kad štene stigne u novi dom. Iz tog razloga uvijek napominjem i apeliram na vlasnike pasa da ne vode pse na dječja igrališta ili pješčanike u dvorištima vrtića i škola.
