Ako je stanje već poodmaklo i koža se rascvala, treba prvo sačuvati kožu te kada se ona oporavi, djeluje se protugljivično. Mnoge recepture koje se koriste baš protiv gljivica su agresivne ili iritantne za kožu te ako već postoje otvorene rane to može zakomplicirati situaciju
Zove me prijatelj neki dan, kaže vrganji su ponovno krenuli. Sve mi je jasno. Pitam što je do sad činio. Kaže šprica stopala hidrolatom lavande i to drži kožu da se ne rascvate, ali osjeća ih kako bubre. Gljive. Radi na otvorenom, u teškim radnim cipelama, noge su mu često mokre. Kad je kiša mokre su od od kiše, kada je vrućina mokre su od znoja. Kaže da mu napravim opet ono čudo. A ja se jedva sjećam koja varijanta pripravka je bila. Kaže macerat ružmarina.
Može li macerat ružmarina u marelici pomoći kod gljivica na nogama? Hm... odmoći neće. Našla sam taj macerat negdje zagubljen u ladici koju sam raspremala. Mirisao je i dalje ok pa sam mu dala da maže stopala da budu meka. Znači nije bio naglasak na gljivicama.
Ako je tijelo zdravo i imunitet jak, onda će kod gljivica na stopalima pomoći skoro pa bilo koji pripravak koji lokalno diže imunitet kože. To može biti ulje kantariona, macerat gaveza, mast od nevena, tinktura rosopasa, hidrolat od bilo kojeg mediteranskog bilja i sl.
No, ako je stanje već poodmaklo i koža se rascvala, treba ići logikom da se prvo sačuva koža, a onda kada se ona oporavi da se ide protugljivično. Mnoge recepture koje se koriste baš protiv gljivica su agresivne ili iritantne za kožu te ako već postoje otvorene rane to može zakomplicirati situaciju i/ili peći i boliti. Dakle, prvo saniranje kožnih oštećenja i rana. To se može učiniti s oblogom od svježeg lista biljke hemerlike (jako je dobra za zacijeljivanje rana općenito), lista trpuca, čuvarkuće, aloje ili nekog drugog bilja koje već djeluje poštedno, regenerirajući i njegujući kožu. U tom stadiju treba izbjegavati stavljati na kožu alkohole i sve oblike sastojaka kao što su konzervansi, umjetne boje, vazelini, parafini i drugi sastojci koji lokalno ruže imunitet kože.
Nakon svježeg lista lokalno na mjestu oštećenja, ide faza njegovanja, mazanja s uljnim mješavinama, mastima koje regeneriraju, na primjer, neke od gore spomenutih. Njih je potrebno nanositi u tankom sloju, dva do tri puta dnevno. Važan je ovaj tanki sloj da ga koža uspije upiti relativno brzo i doći do zraka. Ako je koža stalno pod slojem masti, bez zraka, regenerirat će se ili izuzetno sporo ili čak nikako. Tek nakon faze regeneracije se ide na direktno agresivnije protugljivično djelovanje. To može biti, na primjer, proključala tinktura rosopasa (da alkohol ne nagriza kožu). Može biti i premošćen puder s eteričnim uljem palmarose i čajevca (ili još bolje monarde) u količini 50 kapi na 2 velike žlice u omjeru 1:1. Kao nosač može vam poslužiti i talk, kukuruzni škrob ili ventilirana zelena glina ili kaolin glina. Može to biti nešto na uljnim nosačima, na primjer, melem od kantariona maceriranog u suncokretovom ili nekom drugom niskomolekulskom baznom ulju s dodatkom 10 posto praha, ili još bolje ulja drveta neem, stisnuto s do 5 posto pčelinjeg voska.
Kao aktivni sastojci mogu se dodati uljni macerati uspravne petoprste ili kore hrasta ili bršljana plus macerat samo listova stolisnika u količini do 5 posto svakoga, s eteričnim uljima lavande, limunskog eukaliptusa, ružinog drveta i monarde u količini 20 kapi svakog na 30 ml masti. Jednostavno. Ali, još jednostavnije je reagirati na vrijeme. I možda preventivno svaki dan prije obuvanja obuće staviti u svaku cipelu po 2-3 kapi eteričnog ulja lavande. Koristi će biti mnogostruke. Preko čarape ono ulazi u krvotok, a to je opet jedna sasvim druga tema…
