Igram aktivno tenis za američki koledž i pošto smo non-stop na tvrdoj podlozi, voljela bih malo više sačuvati koljena. Čula sam da postoji dodatak koji nadomještava hrskavicu Glucosamine Chondroitin. Koja tvrtka ima najbolji proizvod? Također mi se pojavila blaga upala tetive na pateli u koljenu, fizioterapeuti su rekli da nije ništa i da normalno treniram. Je li to ok? Je li ima neki dodatak koji može pomoći tetivama?
Glukozamin i hondroitin upotrebljavaju se od 80-ih godina prošlog stoljeća kao pomoć u liječenju osteoartritisa (artroze). Oba biokemijska spoja prirodno se nalaze u ljudskom organizmu, poglavito hrskavičnom tkivu i igraju važnu ulogu u njenu metabolizmu. No, pitanje djeluju li preparati koji sadrže te spojeve na poboljšanje stanja kod oboljelih od artroze nema jasnog odgovora. Rezultati studija i dalje su kontroverzni, pa su i stavovi u struci podijeljeni. I dok se čini da umjereno pozitivan efekt ovi preparati imaju tek na uznapredovale slučajeve osteoartritisa u smislu smanjivanja bolova i upalne reakcije tkiva, njihovo moguće zaštitno djelovanje na zdravu hrskavicu nemoguće je procijeniti niti testirati te je čisto spekulativne naravi. Isti je slučaj i sa zaštitom tetiva.
Ipak, zaštita tetiva i hrskavice jest moguća, naročito u sportaša. Ona, na žalost nije toliko jednostavna i ne može se svesti na uzimanje dvije tablete nekog specijalnog preparata dnevno (iako ponekad reklame govore kako je to moguće, štoviše i vjerojatno). Ta zaštita zasniva se upravo na trenažnom procesu i njegovu planiranju.
Pojednostavljeno, svaki fizički napor uzrokuje određena mikrooštećenja na tkivima, u ovom slučaju hrskavičnom i tetivnom. Ta mikrooštećenja su potrebna, jer tijelo u odgovoru na njih stvara otpornost na nova oštećenja u slijedećim treninzima, slično situaciji u kojoj jača mišiće. U početku mala opterećenja uzrokuju povećanje mišićne snage, a kasnije su ti isti mišići u sposobnosti podnijeti i veća opterećenja. Problem nastaje onda kada je vrijeme odmora prekratko te tijelo nije u mogućnosti sanirati posljedice treninga. Također u novije vrijeme razumijemo da i koncepcija trenažnog procesa, njegove sastavnice te njihov međuodnos mogu igrati veliku ulogu u nastanku sindroma prenaprezanja, poput upala tetiva ili hrskavičnih oštećenja. Naročito se to odnosi na nedostatak redovite kontrole liječnika i fizioterapeuta, neprovođenje općih metoda prevencije ozljeda (poput adekvatnog zagrijavanja i istezanja), nereagiranja na bolove u njihovom početku te dozvoljavanju da mali problem preraste u veliki. Sve u svemu, prevencija ozljeda u sportu započinje, a često i završava upravo na samom trenažnom procesu.
