Pored svog starijeg «brata» teniskog lakta, poznatog i kao lateralni epikondilitis, nije rijetkost bolno stanje koje nazivamo «golf lakat» ili medijalni epikondilitis. Najjednostavnije ih je razlikovati na način da je bol kod prvog locirana sa vanjske, a kod drugog sa unutarnje strane lakta. Iako su im uzroci slični, tijek liječenja može biti različit, a i vrijeme oporavka god potonjeg zna biti vrlo dugo. I ovo bolno stanje spada u grupu tzv. sindroma prenaprezanja. Razvija se polako, kako se zbrajaju mikrotraume od redovitih kretnji koje uključuju opružanje ruke u laktu u kombinaciji sa savijanjem šake. Možda će lakše biti zamisliti tu kretnju u koliko se zna da je ona uključena u pokret pri servisu u tenisu, smeču u odbojci, šutu u rukometu, ali i pri odvidavanju vida odvijačem. Unutar te kretnje dolazi do snažnog povlačenja grupe mišića koji se svi hvataju na jedno malo područje sa unutarnje strane lakta. Malo po malo na mjestu prelaska mišića u tetivu ili pak na hvatištu tetive za kost razvija se stanje kronične upale karakterizirano bolnošću na dodir, te bolovima kod pokretanja šake i podlaktice, naročito kod opisanih kretnji u sportskim aktivnostima ili svakodnevnom životu. Iako je moguće da bolovi nastupe odjednom, češće se događa polagani nastanak bolnog stanja, bilo da se prvo javi slaba bolnost koja se postupno pojačava s vremenom, bilo scenario u kojem se slaba bolnost javi, pa nestane nakon kraćeg odmora, da bi se pri slijedećem fizičkom opterećenju ponovno pojavila. Bilo koji od ovih oblika se pojavio, važno je što prije započeti sa adekvatnim liječenjem, prije kojeg svakako treba nastojati uspostaviti pozitivnu dijagnozu (pregledom specijalsiste, te eventualno ultrazvučnom dijagnostikom). Terapija započinje višednevnom intenzivnom krioterapijom (ledom), odmorom, te vježbama istezanja. Nakon toga slijedi (a u zavisnosti od jačine upale) cijela baterija metoda fizioterapije, od elektroterapije, ultrazvučnog liječenja, lasera, presoterapije, vakuum terapije do magnetoterapije. Sve to naravno mora biti prećeno adekvatnim vježbama snage za podlakticu, nadlakticu, ali i cijeli rameni obruč. Naime, neki autori jedan dio lateralnih i medijalnih epikondilitisa dovode u vezu sa slabošću muskulature ramenog obruča. Po njima u kretnjama koje su već opisane kao uzrok «golf lakta» rotaciju koju bi trebali izvesti mišići ramena preuzimaju mišići podlaktice, pa je to put kojimn se stvara preopterećenje na njima. U slučajeva rezistentnih na uobičajenu fizioterapiju, valja pokušati sa tzv. «cross friction» masažom, kao vrlo neugodnom tehnikom, ili sa terapijom udarnim valom. U onih koji ne reagiraju ni na to, u obzir dolazi operativni zahvat. Osim svih navedenih terapijskoh postupaka (u koje se još može uključiti i uzimanje protuupalnih lijekova) vrlo je važno evaluirati tehniku samog sporta ili aktivnosti kojom se pacijent bavi. Naime osim eventualno prisutne mišićne slabosti, jedan od najvjerojatnijih uzroka preopetrećenja na laktu može biti loša tehnika servisa u tenisu ili udarca u odbojci, a čak se i opterećenje kod odvijanja vida može smnjiti ako se promijeni kut tijela u odnosu na odvijač. Sve u svemu, liječenje ovog sindroma prenaprezanja može potrajati i do 12 mjeseci, naročito onda kada se sa terapijom krene tek pošto su bolovi prisutni više od 3 mjeseca neprekidno.