Policija je u obje zemlje gledala utakmice jer je o jednom golu ovisilo hoće li obući svečane uniforme ili na sebe navući oklop i u grad nositi pendreke i suzavce. Tako da su i oni navijali za svoje. Kada se pobijedi u nogometu – sve je dobro. Kada se izgubi…


Nogometno prvenstvo je završilo. Sada se ljudi mogu vratiti normalnom, svakodnevnom životu. Ali, što se događa? Izgleda da je ove godine turistička sezona ma­lo podbacila. Ljudi s mo­ra javljaju da turista već i „na oko“ ima manje. A s druge strane, ministar financija javlja da na računu države ime još opasno malo novaca. A onda zavod za statistiku poručuje da je prošle godine više od 15 tisuća ljudi od­selilo iz Hrvatske. I taj broj raste iz godine u godinu. Pa kada se to dogodilo? Za vrijeme prvenstva je sve bilo u redu. Kako sada odjednom?

To pitanje kako sada od­jednom, vjerojatno su se zapitali i argentinski policajci kada su im na ulice izašle gomile huligana i počeli raz­bijati izloge i prevrtati kontejnere. Do prije minute sve je bilo u redu. A onda odjednom... Što se dogodilo?

Dogodilo se da je stotinama kilometara dalje, u jednom gradu u Brazilu nogo­metni reprezentativac Nje­mačke dao gol Argentini. I to je bilo dovoljno da Argen­tina izgubi. Samo nekoliko minuta kasnije imali su ne­rede na ulicama.
 
- Proklet bio taj izravni prijenos, gunđaju policajci u Argentini.
- Kako je divan taj izravni prijenos, vesele se Nijemci u Berlinu.

Policija je u obje zemlje gledala utakmice jer je o jednom golu ovisilo hoće li obući svečane uniforme ili na sebe navući oklop i u grad nositi pendreke i su­zavce. Tako da su i oni navijali za svoje. Kada se pobijedi u no­gometu - sve je do­bro. Kada se izgubi…

Brazil je nakon svog po­raza u kojem je primio 7 go­lova imao masovne nerede na ulicama većih gradova. Lju­di nisu zadovoljni i žele promjene. Žele pobjede.
 
A ovdje? Mi smo izgubili i nogometu. Mi gubimo i u gospodarstvu. Koju utakmi­cu gleda naša policija kada nije sigurna hoće li biti pro­svjeda? U što su uprte oči naših organa reda? 

Po svemu sudeći, još uvijek se gleda u prošlost neće li nas možda trebati braniti od zaostalih paravojnih jedinica iz drugog svjetskog rata. Jer, to je ono zbog čega Hrvati organiziraju referendume i lome svoje dragocjene glave.
 
Poplave koje su zadesile Slavoniju i malverzacije sa humanitarnom pomoći si­gurno su jedni od gorućih fitilja spojenih na narodno neza­dovoljstvo. Stoga su i pot­puno jasni česti odlasci čel­nika države da vidi „kako se stvari tamo odvijaju“. Jer sreća je u nesreći da se po­plavilo samo mali dio Slavo­nije. Da se poplavilo više… To bi bilo kao da smo pri­mili 7 golova.
 
Naši poljoprivrednici sva­ke godine traktorima iz­laze na ulice nezadovoljni zbog niskih otkupnih cijena pše­nice. Tako je, naravno, i ove godine. No ove godine Sla­vonci su imali i poplave. Bliže se hladniji dani godine a ljudi neće imati gdje spavati. To je svakako povod za žešće de­monstracije. 
  
- Pa zbog čega da se bunimo. Imali smo rat. Svaki mir je bolji od rata. 
- Ali ako nemaš što jesti i gdje spavati, to je gore od mira. 
- Možda nije dok pobje­đujemo?