Tijekom vremena, htjeli mi to priznati ili ne, stari cijeli naš organizam, svi organi i tkiva, pa tako i zglobovi. Vrlo često razvija se u njima proces koji nazivamo artrozom, a koji uključuje čitav niz promjena, od «nestajanja» hrskavice, pa sve do promjene oblika kostiju, te ovapnjenja ligamenata u ili oko samog zgloba. No valja reći da artroza ima raznih, ili preciznije niti jedna artroza ne nalikuje onoj drugoj. Baš prije neki dan, jedna je moja dogogodišnja pacijentica došla potražiti pomoć poradi bolova u desnom koljenu. Tijekom mnogih godina u kojima smo se družili, liječili smo bolna stanja na kralježnici i ramenu. Srećom, ona je bila vrlo uporna, te je uz pomoć terapije i vježbi uspjela održati svoju pokretnost i osloboditi se bolova. Ovaj put, došla je sa RTG nalazom, kao i dijagnozom liječnika. Radilo se naime o uznapredovaloj artrozi desnog koljena koja je uključivala sve što u ovu dijagnozu ide, od nestajanja hrskavice, preko deformacije kostiju, pa do ulaganja kalcija u ligamente i meniskuse. Po samoj RTG snimci, ne bi se moglo preporučiti ništa drugo, no operativni zahvat, koji bi s obzirom na njenu poznu dob, kao i na veličinu deformacije u samom zglobu vjerojatno vodio ka ugradnji umjetnog zgloba. Taj zahvat je vrlo kompliciran, ali ga danas u ortopediji izvode gotovo rutinski, No, oporavak nakon same operacije traje 6, a nekad i više mjeseci. Tijekom pregleda samog koljena bilo je vidljivo da je koljeno gotovo neotečeno, da ima gotovo cijeli obim pokreta, te da je bolnost locirana samo ispod patele. Isto je tako bilo vidljivo, da su mišići desne butine vidljivo slabiji. Poradi testiranja, učinili smo dvije vježbe snage te je odmah nakon njih bol pri hodu i čučnju bila bitno manja. Tada smo se dogovorili da prije odluke o operativnom zahvatu pokušamo cijelo stanje na desnom koljenu smiriti vježbama snage. Prema svemu sudeći, postoji velika šansa da to na kraju i uspijemo. Naravno, nije moguće uvijek i svaku uznapredovalu artrozu liječiti vježbama. Isto tako, niti fizioterapijske metode nisu uvijek efikasne kod tako opsežnih degenerativnih procesa. Zato nastojimo interdisciplinarno prići svakom od pacijenata i u dogovoru ortopeda, fizijatra i fizioterapeuta nastojimo naći najbolje rješenje sa svaki pojedini slučaj. To zna biti dug proces, no uz sručno vodstvo i upornost samog pacijenta, šanse za normalan i pokretan život bez bolova danas su vrlo velike. Isto tako je činjenica da su u liječenju pacijenata sa artrozom od velike važnosti objašnjenja i upute liječnika i fizioterapeuta. Tu smo ponekad škrti na riječima ili nam nedostaje vremena da uputimo čovjeka u sve ono što se sa njegovim zglobovima događa i što bi trebalo učiniti da se proces uspori. To me podsjeća na jedan vic koji vrlo rado pričam: Došla nonica kod doktora i žali se da ju boli lijevo koljeno. Liječnik ju pošalje na RTG snimanje, te se ona nakon nekog vremena vrati sa snimkama. Pogledavši ih, liječnik odmahuje glavom i ustvrdi: «Vi imate artrozu!» «A što je to artroza?» Upita nonica. Malo razmislivši, liječnik doda kratko: «To vam je od starosti!» «A, doktor moj, vi ništa ne znate!» «Kako, molim?» Iznenadi se liječnik. «Pa vidite, meni je i desno koljeno isto toliko staro koliko i lijevo, pa me ne boli!»