Farmaceutska industrija nikada ne zakazuje kada su u pitanju novi lijekovi. Glad na tržištu je ogromna i svi iščekuju nekakve spasonosne formule. JER STARE I NOVE BOLESTI PRIJETE. Ali, iza velike humanosti kriju se dvije sasvim beznačajne sitnice. NOVO ČESTO UOPĆE NIJE NOVO. I NOVO KOŠTA ZNATNO VIŠE OD STAROG. I još nešto. Mnoge tvormice lijekova troše mnogo više novca na marketinške aktivnosti, nego na istraživački rad. Ne bez razloga. ZARADE NA LIJEKOVIMA SU ENORMNE. Ljudi će se odreći hrane, ali lijekova neće. Bez obzira da li im o njima ovisi život ili ne. Proizvođači lijekova uopće nisu toliko inovativni koliko se misli. NOVITETI SU U NAJVEĆEM BROJU SLUČAJEVA TEK NEZNATNE MODIFIKACIJE POSTOJEĆIH PREPARATA. Recimo, u načinu doziranja ili u nekom sporednom dodatku. Dakako, I IME JE NOVO. Prema nekim analizama, svega 15% tzv. novih lijekova sadrži nove i poboljšane aktivne sastojke. A i većina novih aktivnih sastojaka uvodi se u terapeutska područja, gdje ih je već ionako previše. Ali se procjenjuje da će povrat uloženog novca biti brži. Ako zavirimo malo u brojke, vidjet ćemo da je američki FDA odobrio za upotrebu 1.035 nova lijeka na recept tijekom zadnjih 10 godina. Samo svaki sedmi je dobio prioritetni status od strane FDA. Što znači da bi mogli imati jasnu prednost nad postojećim lijekovima. (Naglašavam «MOGLI BI», jer su negativna iznenađenja moguća i kod največih favorita, obično u formi teških nus-pojava, nezamijećenih tijekom ispitivanja.) Kažu da najveći novitet predstavljaju Viagra, Fosamax (za osteoporozu) i Avandia (za dijabetes). Možda se pitate čemu silni troškovi za stvaranje lijekova, KOJI NE DODAJU NIŠTA BITNO U ZDRAVSTVENOM SMISLU? Jednostavno, NOVI LIJEK SE MOŽE ZNATNO BOLJE NAPLATITI. Amerikanci su izračunali da je prosječna cijena lijeka na recept, koji je tek došao na tržište, oko 90 USD. Istovremeno, cijena lijekova starijih od 5 godina UPOLA JE MANJA. Naprosto, agresivnom medijskom promidžbom uvjerit će vas da je visoka cijena posljedica kvalitete, a ne nečeg drugog. Sasvim je logično da proizvođači lijekova ne govore puno o tamnim stranama svojih proizvoda. NE KOPAJU JAMU ISPOD SEBE. (Dobro, ni u pivovarama vam neće ukazivati na štetnost alkoholizma.) Pritisak na istraživačke timove je ogroman. Zaostajanje u razvoju moglo bi srušiti cijenu dionica, a to se ne smije dozvoliti. Nažalost, ZBOG TOGA JE SIGURNOST PROIZVODA PONEKAD ZANEMARENA. Skandal s talidomidom samo je jedan od drastičnih primjera. Rođeno je na tisuće deformirane djece, a tek kasnije se doznalo da je proizvođač zatajio neke rizike, koji su mu bili poznati još iz faze ispitivanja lijeka. Normalno, svi lijekovi prolaze određenu probu efikasnosti i sigurnosti. Usprkos dojmu o besprijekornim sigurnosnim standardima, budite uvjereni da je realnost nešto drugačija. KOLIKO JE EKSPERIMENTALNIH ŽIVOTINJA DOBILO RAK OD LIJEKA KOJI UPRAVO PIJETE? Da li bi ga i dalje koristili kada bi to znali? U kliničkim istraživanjima rijetko su uključeni djeca, trudnice i starija generacija. Kako će oni reagirati? A međudjelovanje lijekova? NEMOGUĆE JE PREDVIDJETI SVE KOMBINACIJE. (Neki pacijenti istovremeno koriste deset i više različitih preparata.) U situacijama kada bolesnik ima tešku bolest ili više njih, SVA POGORŠANJA ILI EVENTUALNA SMRT OBIČNO SE PRIPISUJU KARAKTERU BOLESTI, A NE PREPARATIMA. Mada je istina često obratna. William Asscher iz Odbora za sigurnost lijekova kaže: «Pri izlasku novog lijeka na tržište, mi zapravo ne znamo puno o mogućim rizicima.» Što se time hoće reći? Da se eksperimentalna faza nastavlja još jako dugo. (Istraživanja su pokazala da se neke, ranije neotkrivene, nus-pojave počinju pojavljivati godinama kasnije.) I da smo, mimo svoje volje, UVUČENI MEĐU POKUSNE KUNIĆE. A sudbina eksperimentalnih životinja zna biti vrlo tužna. Slijedeći put: Manjak, višak ili fobija