Papa Grgur Veliki svrstao je na kraju šestog stoljeća sve grijehe u sedam kategorija. Imenovao je te grijehe: oholost, gnjev, zavist, nečistoća, proždrljivost, ljienost i škrtost. Već stoljećima ti se grijesi nazivaju sedam smrtnih grijeha. Dopuštam si njih slobodno preslikati - u graditeljstvo: I. GRADITI BESPRAVNO Gradnji se može pristupiti samo na temelju konačne dozvole za gradnju. Sve ostalo je bespravna gradnja. Pitam se, nije li bespravna stambena izgradnja, kao i "pravna" stambena izgradnja; kreativno - socijalni samo pravno nedozvoljen model stvaralaštva, i onda može li i da li je neophodno u socijalnom društvu do te mjere dovoditi u sukob kreativne modele participacije s pravnim normama poretka? A ranije, jesu li ranija stambena rješenja (diljem svijeta!) bila regulirana, planirana, projektirana? Vama za utjehu; često i sama država gradi bespravno. II. DUGA I SPORA PROCEDURA OKO PRIBAVLJANJA DOZVOLA ZA GRAĐENJE Najčešći razlog tome je nedostatak i nesređenost prostornih planova - propisa o uređenju građevnog zemljišta, urbanističkih standarda kojima su definirani načini korištenja građevnih područja i iskoristivost građevne čestice. Uprošteno rečeno: najčešće fale kriteriji za izdavanje građevinskih i lokacijskih dozvola! Taj mukotrpan posao ishođenja dozvola, preporučam, prepustite stručnjacima. III. PROJEKTIRATI I GRADITI MIMO OVLAŠTENIH GRAĐEVINSKIH SUBJEKATA Citiram članak 19, st. 3. Zakona o gradnji (N.N. br. 52/99): Projektiranje, gradnju i stručni nadzor gradnje investitor mora povjeriti osobama registriranim za obavljanje tih djelatnosti. Ne bi bilo na odmet da zakonodavac propiše i obveznu psihoterapiju svim sudionicima gradnje ako ništa prije, onda po njenom zavšetku. IV. GRADITI NEPRAVILNO Radi postizanja sigurnosti gradnje Zakon o gradnji propisuje; bitne zahtjeve za građevinu, tehnička svojstva koja moraju ispunjavati građevni proizvodi, i stručnost sudionika u gradnji. Često se ta "skuplja varijanta(?)" stambene izgradnje zanemaruje; neki investitori iz neznanja ili socijalne nužnosti a drugi zbog večeg profita (stanovi za prodaju i sl.). V. NE ODRŽAVATI GRAĐEVINE Ne zaboravimo da je vlasnik građevine dužan je održavati tako da se u predviđenom vremenu njezina trajanja očuvaju zahtjevi bitni za građevinu i spomenička svojstva ako je ta građevina zastićeno kulturno dobro. VI. BITI NEMARNI VLASNIK ili POSJEDNIK Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (N.N. br. 91/96) uređuje vlasništvo uključujući i pravnu zaštitu posjeda od smetnje. Nije na odmet spomenuti da, osim vama, istu pravnu zaštitu navedeni Zakon pruža i ostalima: suvlasnicima, vašim susjedima,... VII. IZBJEGAVATI PLAČANJA UČEŠĆA U PRIPREMI I OPREMI GRAĐEVINSKOG ZEMLJIŠTA Ni novi Zakon o komunalnom gospodarstvu (N.N. br. 128/99 i 57/00) nije u potpunosti otklonio sumnju investitora - obveznika plaćanja komunalnog doprinosa, da nemala sredstva koja će uplatiti u pripremu i opremu građevinskog zemljišta će se stvarno u to i utrošiti, a ne da "procure" i odu tamo kamo ne bi trebala. Za ohrabrenje citiram ponešto iz Odluke o komunalnom doprinosu Grada Rijeke (S.N. br. 15/00): Komunalni doprinos prihod je Proračuna Grada Rijeke. Iz komunalnog doprinosa financira se građenje objekata i uređaja za: - javne površine, - nerazvrstane ceste i - javnu rasvjetu. Sredstva komunalnog doprinosa u pravilu su namijenjena za financiranje građenja objekata i uređaja komunalne infrastrukture na području mjesnog odbora na kojem se gradi građevina za koju se plaća komunalni doprinos ali i obveznik plačanja komunalnog doprinosa može uz suglasnost Poglavarstva Grada Rijeke sam izgraditi, odnosno snositi troškove gradnje pristupa od javne površine do građevne čestice, te mu se ti troškovi priznaju u iznos komunalnog doprinosa, o čemu će Grad i obveznik sklopiti ugovor.
P.S. POSJETITE ME NA WEB STRANICI - USKORO!