• Gdje je granica maksimalnog fizičkog i trenažnog opterećenja, nakon koje možemo očekivati ozljedu? Gdje je točno tanka crvena linija iza koje nema više poboljšanja fizičke kondicije, već samo dodatni umor i novi rizici?

Pitanje fizičke pripreme sportaša, a naročito onih profesionalnih i vrhunskih, posebna je i nikada dovršena tema, oko koje će se i dalje lomiti koplja. U uvjetima velike konkurencije u svakom sportu, sam sportaš, pa tako i stručni tim oko njega (poglavito, iako ne i ekskluzivno kondicijski trener) pod velikim su pritiskom kroz trenažni proces učiniti maksimum, ne bi li se i konačni rezultati u natjecanju dodatno popravili.

No, gdje je granica maksimalnog fizičkog i trenažnog opterećenja, nakon koje možemo očekivati ozljedu? Gdje je točno tanka crvena linija iza koje nema više poboljšanja fizičke kondicije, već samo dodatni umor i novi rizici?

Ta je granica duboko individualna za svakog sportaša i neću pogriješiti ako kažem da ona nije statična. Naime, maksimalno podnosivi intenzitet i volumen fizičkog opterećenja nije uvijek isti za istog sportaša. Ti se parametri mijenjaju gotovo dnevno. Upravo zato što se mijenjaju, čisti matematički pristup fizičkoj pripremi nije moguć, te se uspješni kondicijski treneri odlikuju, među ostalim i osjećajem za to kada se bliže toj stvarnoj, iako teško definiranoj granici.

Upravo je to razlog zašto velika većina uspješnih sportaša iza sebe ima cijeli sportsko- medicinski tim, čija je primarna zadaća održati ih zdravim, minimalizirati rizik od ozljeda, te im omogućiti natjecanje u top formi. Međusobna komunikacija članova tog tima ključ je tog uspjeha.

Temelj sportsko-medicinskog tima sačinjavaju trener, kondicioni trener, fizioterapeut i liječnik. Vrhunski sportaši to dobro znaju i koriste se svim dobrobitima različitih struka koje suradnjom i praćenjem rezultata, te predviđanjem i prevencijom mogućih ozljeda nastoje biti u službi svakog pojedinog sportskog uspjeha. Jer danas je rijetko koje sportsko postignuće rezultat samo i isključivo sportskog talenta.