Pelet se ne bi trebalo skladištiti dugotrajno jer uslijed gravitacije i stajanja dolazi do njegova raspadanja i stvaranja prašine.
Danas pišemo o zamjeni starih konvencionalnih kotlova kotlom na biomasu - pelet. Ova mjera je dosta prihvatljiva, kako sa strane Fonda, tako i sa energetskog i ekološkog stajališta:
• Povećava se energetska efikasnost sustava grijanja,
• Znatno se smanjuju troškovi grijanja,
• Povećava se ekološki utjecaj u okolini.
Investicijski troškovi su veći nego kod konvencionalnog grijanja, ali su operativni troškovi niži. Mogućnost uvođenja ove mjere može se opisati u nekoliko slijedećih koraka:
• Utvrditi dostupnost energenta
• Izraditi preliminarnu procjenu prostora za smještaj postrojenja i skladišta za pelet
• Utvrditi mogućnost pristupa dostavnog vozila
• Odrediti kapacitet kotla
• Odrediti veličinu prostora za skladištenje peleta
Gruba procjena skladišnog prostora iznosi 0,9m3 za 1 kW toplinske energije, te 2/3 ukupne zapremine kao korisni skladišni prostor, odnosno 1,4m3 za 1 kW toplinske energije. 1 m3 peleta ima masu oko 650 kg, te daje oko 3200 kWh toplinske energije.
Pelet ne bi trebalo skladištiti dugotrajno jer uslijed gravitacije i stajanja dolazi do raspadanja peleta i stvaranja prašine. Isto tako treba koristiti pelet koji navodi proizvođač kotlova, a tu se misli na sadržaj vlage i dimenzije.
Skladištenje peleta ima visoke uvjete sigurnosti po pitanju vlage, vatrootpornosti zidova i vrata, te u prostoru ne smije biti električnih instalacija.
Drvo je obnovljiva sirovina, te se pri njegovom sagorijevanju oslobađa onoliko CO2 koliko ga je drvo akumuliralo u fazi rasta.
Prilikom sagorijevanja peleta nastaje pepeo. Godišnje otprilike u jednoj obiteljskoj kući nastane oko 30 kg pepela. (cca 5 kg/toni peleta).
Za prosječnu obiteljku kuću je potrebno oko 6 tona peleta godišnje (u primorskim krajevima oko 3 tone godišnje). Cijena peleta iznosi oko 150 €/tona. Potencijal uštede iznosi 40 - 60% troškova za grijanje.
