Konstruirajući današnje automobile stručnjaci paze da auto ne bude samo golo prijevozno sredstvo, nego u njega uklapaju detalje i komociju da se vozač i putnici u njemu osjećaju kao kod kuće. Najprije su počeli s prostorima za odlaganje limenki Coca Cole, da bi već bile prisutne mogućnosti sa sjedalima koja se mogu namjestiti u dvadesetak kombinacija, a jedno može poslužiti i kao stol. Kad se sva spuste, u autu se spava kao u najudobnijem krevetu. Naša generacija, u ono vrijeme kad su neki još mogli napraviti frizuru na razdjeljak, bila je prikraćena za takav luksuz, pa smo se na različite načine dovijali u Fićama naći dovoljno prostora za dvoje u raznim položajima. No, ipak nam je uspijevalo, mada su ujutro modrice na rukama i nogama bile normalna pojava. Oni romantičniji voljeli su slušati kako kapi kiše udaraju po krovu. Ali gdje ima dima ima i vatre, pa se tako često dešavalo da uz jaku kišu nebom zaparaju munje i zatutnje gromovi. Komade smo smirivali pričama da to nije ništa, nego Oni gore imaju finale u kuglanju, pa je, eto, malo jača buka. Nekada je toga (i onoga) bilo puno više i češće nego danas, ali nije loše podsjetiti na to koliko smo (ne) sigurni u automobilu prilikom grmljavinskih nepogoda. Prvo treba znati da grom vrlo teško može udariti u auto zbog njegove limene školjke, za koju stručnjaci kažu da je odlična obrana. Ako bi se to i dogodilo on bi se s vanjske strane preko mokre karoserije spustio u zemlju bez posljedica po putnike. Skliznuo bi površinom karoserije u zemlju bez oštećenja automobila. Netko bi osjetio malu naelektriziranost, naročito ako bi se držao za metalni dio na automobilu, ali to nije ništa opasnoga, osim malog peckanja. Malo je nezgodnije ako bi grom udario u izvučenu antenu radio aparata. Preko radija bi grom mogao doći u unutrašnjost i učiniti svoje, tako da je izvučena antena, naročito na otvorenoj cesti jedina i najveća opasnost, ali je i šansa da će grom uraditi upravo u nju jednaka mogućnosti da na lotu dobijete sedmicu. Ipak, ako niste u gradu ili oko vas nema objekata ili šume, i prije najave groma, uvucite je. Antena je dakle opasna kao istureni dio automobila, pa ako imate elektronsku zalijepljenu na staklo, problema nema. Najgore bi bilo antenu uvlačiti ili skidati za vrijeme same grmljavine. Sedmica se ipak, događa, pa ne bi bilo zgodno da na onaj svijet otiđete tamnoputi. No, ako su vam ovi redovi ubacili malo straha u kosti, podvucimo da je auto najsigurnije mjesto za zaštitu od groma, osim kuće s gromobranom. No, treba znati i to da sa povećanjem količine plastike na vanjskim dijelovima auta, raste opasnost od udara groma. Sva sreća da više nema Trabanta koji je bio sav od plastike, ali on i tako nije bio za kišu jer je voda ulazila u kabinu. Neki misle da su gumeni remeni koje neki automobili imaju zakačene na donjoj strani i koji se vuku po cesti, također zaštita od groma no to je sasvim druga priča i nema ništa s prethodnim tekstom. Oni služe za odvođenje statičkog elektriciteta, a to je ona pojava kad izađete iz automobila, taknete vrata, a i prije nego ste ih dotakli preskoči iskra, koju osjetite u obliku neugodnog peckanja. Razlozi sežu od suhog vanjskog zraka, do vaše sintetičke odjeće, navlaka ili tepiha do obuče. Oni koji su na to jako osjetljivi, znaju koliko je to neugodno kad se stalno ponavlja. Rješenje je u zamjeni navedenih razloga ili ugradnja remena na donji metalni dio karoserije, tako da se vuče po podu i odvodi nakupljeni elektricitet. Ako peckanje traje duže vrijeme, ne treba očekivati da će odmah po ugradnji remena prestati. Treba neko vrijeme da se auto "isprazni", a proizvođači preporučuju istovremenu ugradnju dva komada. Onim lijenijima i štedljivijima, savjet da se prilikom izlaska iz vozila najprije uhvate za metalni okvir vratiju, malo počekaju i tek onda zakorače nogom izvan auta na pod. Vratimo se grmljavini: ako ste u duetu, ubacite kazetu, spustite antenu, zagrlite voljenu. Ako bi od straha doma, recite joj "neboj se mala, cijepit ću te protiv groma!"