Dva osnovna zadatka gume su da čim bolje odvodi vodu između sebe same i površine po kojoj se kotrlja, te da na suhoj podlozi ima čim veću nagaznu površinu, obzirom na svoju širinu, tako da spriječava zanošenje vozila u krivinama. Proizvođači imaju različite pristupe filozofiji izgleda šara na gumama, čiji je dizajn važan za mokre kolnike, a sama kvaliteta smjese od koje se guma izrađuje za suhe. Već smo navikli, bez da gledamo što piše na gumi, izdaleka prepoznati marku. Česta su pitanja, prilikom kupovine guma, koju marku izabrati, jer su cijene, kao i kvaliteta šarene. Tako zaključimo da je guma marke X puno jeftinija od marke Y, i kupimo onu prvu. Da li smo uvijek dobro izabrali? Nije loše, prije kupovine posavjetovati se s nekim tko već vozi na takvoj gumi ili pitati iskusnog gumara za mišljenje. Često se dogodi da vozači jeftino kupe gumu poznate tvornice, koja košta manje od neke nama skoro nepoznate marke. Bit je u tome da treba paziti u koju generaciju ta guma pripada, tj. da li je taj model još aktuelan na tržištu, ili se nalazi pred krajem proizvodnje, ako se još proizvodi. Nije samo problem u tome da stariji modeli imaju lošiju kvalitetu, nego je, u slučaju većeg oštećenja, kada se isto ne može popraviti, vlasnik primoran kupiti umjesto jedne dvije gume, jer takav model više neće naći na tržištu. Što se tiče dimenzije, tj. oznake na gumama, najbolje je kupiti gumu koja je propisana od proizvođača vozila. Obično su pitanja da li može šira. Može, ali maksimalno za jednu dimenziju, pa ako je na vozilu 165/70-13, možemo staviti 175/70-13, ali ne više, jer naplatak ili kako je mi zovemo "felga" nije konstruiran da primi šire. Ukoliko se želi sportskiji izgled i šire gume, treba kupiti i adekvatne felge. Za naglasiti je da pretjeravanje u širini gume neminovno izaziva brža trošenja ovjesa, pa će tako ležajeve, jabučice, spone trebati mijenjati češće nego inače. Kad smo već kupili nove gume i potrošili novce, trebamo ih paziti! Tlak je dobro kontrolirati jednom mjesečno. Svaka benzinska stanica ima uređaj za napuhavanje s instrumentom. No ne treba biti prerevnostan, jer se prečestim guranjem cijevi na ventil, isti može oštetiti, pa se guma vremenom isprazni. Najbolje je kontrolu vršiti uvijek na istom mjestu, jer instrumenti na raznim postajma znaju varirati. Ako tlak vremenom osjetnije pada, a vi niste sportski vozač, potražite uzrok! Sami možete kontrolirati ventil tako da nakon skidanja zaštitne kapice, na njega prstom prinesete malo sline. Počne li ventil stvarati mjehur, znak je da ne brtvi dobro i da ga treba zamijeniti. Jednostavna operacija, samo prilikom odvrtanja, kada sav zrak izađe iz gume ne dozvolite da guma sjedne na pod, nego nečim prije podložite vozilo. Ukoliko je ventil dobar, podignite auto na dizalicu, tako da se taj kotač može slobodno okretati i pažljivo prekontrolirajte sve kanaliće na gumi. Više puta se dogodi da se mali čavlić krije između proreza i da se tako dobro zabije da ga je teško otkriti. Ako je tome tako, nemojte ga vaditi, jer će se guma isti čas isprazniti, nego kotač zamijenite rezervnim ili požurite gumaru. Ono što je uvijek preporučljivo, a tako malo košta je spray za brzi popravak gume, koga se uštrca u gumu kad je ventil u najgornjem položaju. Stariji vozači se sjećaju kako je nekad bilo mukotrpno popravljati gumu na cesti, a montirači, zakrpe, ljepilo i pumpa bili su obavezna oprema svakog vozila. No, kažu da se povijest ponavlja, pa tako i na nekim najnovijim vozilima, umjesto rezervnog kotača, na njegovom, ali sada puno manjem prostoru, stoji komplet za brzi popravak, kojiim se toliko jednostavno rukuje, da rezerva stvarno nije potrebna. Drugi proizvođači nemaju ni seta za popravak, nego svoja vozila opremaju takvim gumama, koje su i nakon većih oštećenja, sposobne prevaliti više od sto kilometara, i to sasvim solidnom brzinom od osamdeset kilometara na sat. Nađete li svoj parkirani auto s gumom na podu, najprije se zapitajte da li ste koga "zatvorili", pa čovjek nije mogao izaći. Možda se nekako uspio iskobeljati, ali vam je pustio poruku da to više nikada ne činite, tako da vam je odvrnuo ventil i ispustio zrak. Oni pošteniji, nakon takve rabote puste kapicu sa strane, pa vam je odmah jasno da je potrebno samo pumpanje. Oni drugi, uredno vrate kapicu ventila na mjesto, pa vi budite na čudu da li trebate vulkanizera ili samo pumpu. Za takve i slične prilike, dobro je u bunkeru imati malu električnu pumpu koju jednostavno priključite na akumulator, i ona sama pumpa. Nikad se nezna!