Ljudi su naše najveće bogatstvo. Ali, dragi Vi, ne svi ljudi, kako biste na prvi pogled mogli pomisliti. Samo oni zaposleni u državnim firmama. Ovi drugi su teret. Jer netko to bogatstvo treba priskrbiti. I opskrbiti.
Pustite nas van!
Gomile turista u nepreglednim kolonama panično vrište iz svojih ugrijanih automobila.
Pustite nas VAN!!
Proteklog vikenda ovo je bilo u glavi gotovo svakog turista u Hrvatskoj. Za izlazak sa Krka, čekalo se u kilometarskoj koloni. A na izlazu sa Krka uopće nema naplate. Samo suženje.
Slična stvar, ali sa naplatnim kućicama događala se na gotovom svakom mjestu gdje one postoje. Čekaš satima, i onda ti čovjek u kućici naplati 30-tak kuna. A čitavo vrijeme dok se čekalo na tu naplatu automobilima u koloni rade motori i klime koje troše dragocjeni benzin koji se ne može reciklirati. Da ne brojimo sve te sate i sate ljudskog vremena koje se uzaludno troše na čekanje.
- Hoćemo van!!
- Evo, samo da vam vratim ostatak. Jeste li platili u kunama ili u eurima?
Smireno odgovara zaposlenik autoceste. Čemu se nervirati - već sljedeće sekunde tu je drugi čovjek.
Hrvatski građani koji prate situaciju bijesni su na uprave autocesti i na hrvatsku Vladu što je dopustila da se stvaraju takvi čepovi. Treba unijeti vinjete, gotovo jednoglasni su stanovnici. Maknite ta mjesta na kojima se treba stati. Čemu to uopće služi. Neka se karta za vožnju kupi jednom i neka vrijedi za sve autoceste i mostove. I gotovo. Nema nepotrebnih zaustavljanja i sličnih gluposti.
Ali, oprezni su neki, zamislite onda redove koji bi se nalazili na mjestima gdje se te ulaznice mogu kupiti. Umjesto na izlazu, kod nas bi bile nepregledne kolone na ulazu u zemlju.
Pustite nas unutra!
Gomile turista, na početku ljeta čeka u redu ispred nekoliko kućica na granici ispred koje piše: Vinjete.
- Hoćemo unutra!
- Evo, samo da vam vratim ostatak. Jeste li platili u kunama ili u eurima?
Smireno odgovara zaposlenik autoceste. Čemu se nervirati - već sljedeće sekunde tu je drugi čovjek.
Naravno, bilo bi dobro da se te ulaznice mogu kupiti preko interneta. Da se riješimo i te gužve. I da jednine gužve budu one za sladoled.
Ali - što onda sa svim ti ljudima koji rade u državnom poduzeću? Kamo s njima? Te plaće ni sada nisu visoke, a što ako se ukinu ta mjesta?
Ta socijalna komponenta bila je jedan od glavnih razloga zašto se nije krenulo u tu reformu. Ljudi su naše najveće bogatstvo. Ali, dragi Vi, ne svi ljudi, kako biste na prvi pogled mogli pomisliti. Samo oni zaposleni u državnim firmama. Ovi drugi su teret. Jer netko to bogatstvo treba priskrbiti. I opskrbiti.
Dok takva situacije bude trajala, ostali se pridružuju vapajima stranaca. Koji ipak na kraju odu na zapad.
