Postoje dijelovi tijela na koje naprosto ne obraćamo pažnju, osim možda žene kod depilacije (a i muškarci sve više u posljednje vrijeme). Jedno od takvih mjesta svakako je i stražnja strana natkoljenice na kojoj je smještena jedna važna skupina mišića koju amerikanci zovu «hamstrings», a mi «stražnja loža natkoljenice», ili skraćeno «stražnja loža». Ta je skupina satstavljena od tri mišića čija je prva funkcija savijanje koljena pri hodu, zatim održavanje stojećeg stava tijela, ali i značajna pomoć pri uspravljanju tijela iz pognutog položaja (kada podižemo nešto s poda). Kako nam stražnja loža nije baš blizu očiju, rijetko na nju obraćamo pažnju, a ona zna biti ključ mnogih bolnih stanja i problema, kao i njihova liječenja. Dakle ta tri mišića zajednički polaze sa nečega što zovemo sjedna kvrga, odnosno koštane izbočine na donjoj strani zdjelice. Ta se kvrga lako napipa odmah ispod velikog mišića stražnjice. Sva se trojica hvataju na gornji dio potkoljenice u predjelu zakoljene jame. Njihove tetive lako je vidjeti i opipati pri sjedećem položaju, kada dođu do izražaja. No, gdje je problem? On nastaje u dva slučaja. Prvi je kada je snaga mišića stražnje lože neproporcionalno veća od mišića prednje lože (ili kvadricepsa), a drugi i mnogo češći je kada su mišići stražnje lože skraćeni. To skraćenje mišića događa se kao rezultat monotonih pokreta i/ili dugog sjedenja. Često znam reći kako je tijelo savršen stroj, te se ono rješava svega što mu ne treba. Ako se ne razgivbavate redovito, tijelo će «zaključiti» da mu ne trebaju istegnuti mišići i fleksibilni zglobovi, pa će im dozvoliti da se skrate. Pa što onda? Ne mora svatko biti u mogućnosti izvesti špagu! I ne mora. No, sve je više ljudi koji ne mogu podići predmet s poda bez da čučnu, a da o nekakvim «špagama» i ne govorimo. Samo skraćenje mišića stražnje lože neće u početku stvarati nikakve probleme, a neće biti niti vidljivo u svakodnevnom životu. Kasnije, tijekom mjeseci ili godina polako će se početi pojavljivati prvi «plodovi» takvog stanja. U samom koljenu to skraćenje dovodi do povećanja pritiska, te samim tim i do početnih, a kasnije i većih oštećenja hrskavice na pateli. Neki autori dovode u vezu i oštećenja meniskusa sa skraćenjem mišića stražnje lože, a u posljednje vrijeme vidio sam čak nekoliko oštećenih ligamenata kao posljedicu istog uzroka. S druge (odnosno gornje) strane, skraćeni mišići stražnje lože povlače kompletnu zdjelicu prema naprijed. To stanje, osim estetskih implikacija, dovodi do lošeg rasporeda sila u donjem dijelu kralježnice, a zatim i do križobolje. Neka istraživanja opet okrivljuju upravo skraćenje hamstringsa za jedan dio diskus hernija u predjelu križa. Vidljivo je i da zglobovi kuka ne mogu biti pošteđeni oštećenja. Problem sa liječenjem takvih stanja biva dvojak. Jasno je da se mora primjeniti adekvatna terapija ne bi li se smanjila bol i uklonili akutni simptomi. No, uklanjanje uzroka samih bolnih stanja zahtjeva redovito i stalno vježbanje. To može samo pacijent sam i to po uputama fizioterapeuta. Na žalost, mnogi moji pacijanti to shvate olako, pa nakon nekoliko tjedana bez bolova posve odustanu od održavanja svojeg tijela, a pogotovo mišića stražnje lože natkoljenice gipkima. Tako dozvoljavaju procesu skraćivanja da ponovno uzme maha, što nakon nekog vremena uzrokuje iste ili veće probleme. Po tko zna koji puta apeliram na sve vas da pokušate percipirati svoje tijelo kao kompliciran stroj kojemu treba redovito održavanje. Vježbanje je jedini način za postizanje tog cilja.