Klinički znakovi oboljenja intervertebralnog diskusa su jaka bol te oduzetost zadnjih ekstremiteta ili pak cijelog tijela, ovisno o lokaciji povrede. Jazavčari čine 70% svih slučajeva, a pudli, pekinezeri, bigli, kokeri i čivauve 28%. Kod velikih pasmina pasa je rijeđe ovo oboljenje. Najčešće su u pitanju diskusi u vratnoj regiji te u prsnolumbalnom dijelu kralježnice. Prsni diskusi imaju dodatnu potporu od ligamenata koji povezuju glavice rebara, a i nisu u točci maksimalne fleksije kralježnice. Vratni diskusi te frakcija na prelasku prsnih u lumbalne kralješke su mjesta maksimalnog opterećenja pri fleksiji kralježnice te su tu povrede najčešće. Oboljele pse klasificiramo u četiri grupe: U prvu skupinu spadaju psi koji pokazuju znakove jake boli, drže se pogrbljeno, no nema neurološkog defekta. Vlasnici uglavnom takvo držanje protumače kao "jake grčeve u trbuhu". Drugu skupinu čine psi koji mogu stajati te napraviti nekoliko voljnih ili nevoljnih koraka stražnjim nogama, no paretični su i pokazuju znakove ukočenosti stražnjih nogu. I u ovoj kategoriji prisutna je jaka bol. Treću skupinu čine psi koji su paraplegični i nema ukočenosti, a u četvrtoj grupi su psi kod kojih više nije izra\ena bol, a sasvim je izgubljena funkcija leđne moždine. Herniju diska kod pasa uglavnom dijagnosticiramo na osnovi prisutnih simptoma. Rentgenski snimak bez mielografije nema nikakvu vrijednost, a mogućnost za izvođenje iste u našoj regiji vrlo su ograničene. Terapija se sastoji u tome da smanjimo pritisak na leđnu moždinu, smanjimo mogućnost ponovne rupture ili ispupčenja diska, smanjimo bol te preveniramo odnosno tretiramo edem i nekrozu leđne moždine. Psima koji spadaju u prvu kategoriju strogo ograničimo kretanje u trajanju od mjesec dana, čak i ako bol nestane u roku od nekoliko dana. Svako pogoršanje stanja obično nastupi u prva četiri tjedna. Bolje je ne davati sredstva protiv boli, jer će lagana bol prisiliti psa na mirovanje. Ako je bol jaka možemo ju reducirati lijekovima. Svako pogoršanje stanja zahtjeva hitnu intervenciju veterinara. Preventivno se može izvršiti operativni zahvat na svim diskusima na kritičnim točkama (odstranjivanje nukleusa). Operativni zahvat može se napraviti četiri tjedna nakon nestanka svih simptoma, te ima veliku profilaktičku vrijednost. Psi iz druge skupine zahtjevaju nešto duži period za oporavak, pa mirovanje mora potrajati i do 2 mjeseca, dok psi iz treće i četvrte skupine imaju dosta lošiju prognozu i najčešće oporavak nije moguć bez operativnog zahvata.