Dijafragmatska hernija liječi se kirurški, operativnim zahvatom kojim saniramo nastali otvor i vratimo trbušne organe na njihovo mjesto. Operaciji se pristupa onda kada je bolesna životinja stabilizirana dovoljno da može podnijeti anesteziju.
Dijafragma ili ošit je mišićna opna koja odjeljuje prsnu od trbušne šupljine. Naglo povećanje tlaka unutar trbušne šupljine može dovesti do trganja ošita, a nastalo stanje nazivamo hernijom.
Povećanje tlaka u trbušnoj šupljini u pravilu nastaje zbog tupih udaraca u područje trbuha, najčešće kod udaraca autom ili padova sa većih visina. Sa ovakvom posljedicom traume srećemo se uglavnom kod mačaka.
Najvažniji simptom zbog kojeg se oboljelu životinju obično dovede veterinaru jest otežano disanje. Životinja diše sa naporom i to tako da pomiče samo trbušne mišiće.
Pri trganju ošita nastati će veći ili manji otvor. Može se dogoditi da je otvor u početku malen pa simptomi nisu izraziti, a sa vremenom se povećava. Kod većih otvora na dijafragmi dolazi do ulaska trbušnih organa u prsnu šupljinu gdje okupiraju slobodan prostor i kompromitiraju rastezanje plućnih krila, a samim time i disanje životinje. U težim slučajevima može se desiti da svi trbušni organi 2skliznu2 u prsnu šupljinu (jetra, slezena,želudac i veći dio crijeva) pa trbušna šupljina ostane praktički prazna. Ponekad možemo napipati samo nategnuto debelo crijevo u trbuhu, dok u prsnom košu istovremeno čujemo peristaltiku crijeva. Konačna dijagnoza se uspostavlja rendgenskom snimkom.
Kako se otvor u ošitu može postepeno povećavati, ponekad problemi nastanu i nekoliko mjeseci nakon inicijalne traume. Čim posumnjamo na ovaj problem nastojimo od vlasnika dobiti informaciju o tome je li maca pala ili ju je možda udario auto. Veći je problem sa mačkama koje žive vani jer tada nemamo nikakvih anamnestičkih podataka.
Dijafragmatska hernija liječi se kirurški, operativnim zahvatom kojim saniramo nastali otvor i vratimo trbušne organe na njihovo mjesto. Operaciji se pristupa onda kada je bolesna životinja stabilizirana dovoljno da može podnijeti anesteziju. Dakle, nije svaka dijafragmatska hernija hitnoća, već operiramo onda kada smo kompenzirali eventualno prisutan šok, te možebitne druge povrede.
Anestezija je vrlo važna u ovom slučaju, jer životinja prilikom otvaranja prsne šupljine prestaje samostalno disati što znači da mora biti intubirana kako bi mogli asistirati disanju.
Mortalitet kod takvih zahvata se kreće oko 20%, što apsolutno ovisi o stanju mace prije same operacije. Veći je postotak mortaliteta u životinja koje se operiraju unutar 24 sata od nastale traume, jer za takve nestabilizirane životinje anestezija i sam operativni zahvat predstavljaju dodatni stres. To znači da ukoliko ne uspijemo macu stabilizirati prije samog zahvata mogućnost preživljavanja operacije postaje značajno manja.
