• Hidrocefalus se viđa uglavnom kod patuljastih pasmina pasa (japanski čin, chihuahua) te pasmina s kratkom njuškom (buldozi, pekinezeri, njemački bokser, mops)


Hidrocefalus je patološko nakupljanje tekućine unutar moždanih komora. Dijelimo ga na primarni i sekundarni. Sekundarni hidrocefalus može nastati kao posljedica upalnih procesa centralnog živčanog sistema ili traume glave. Primarni hidrocefalus je najčešće uzrokovan time da stanice koje oblažu unutrašnjost moždane komore ne resorbiraju cerebrospinalnu tekućinu u onoj mjeri u kojoj bi trebale. Drugi uzrok može biti pretjerano sužen kanal kojim tekućina teče između komora što će opet izazvati nenormalnu akumulaciju tekućine unutar komore.

Maleni psići s kupolastom lubanjom, kod kojih nerijetko lubanjske kosti na vrhu glave ostanu nesraštene cijeli život, skloni su razvoju hidrocefalusa. No, isto tako, psići s otvorenim fontanelama mogu biti potpuno zdravi, a da im to ne stvara nikakve smetnje tijekom života.

Hidrocefalus se viđa uglavnom kod patuljastih pasmina pasa (osobno sam ga vidjela kod chihuahue i japanskog čina) te brahicefaličnih pasmina (buldozi, pekinezeri, njemački bokser, mops). Simptomi mogu biti vrlo raznoliki pa se mogu pojaviti epileptički napadi, smetnje vida, strabizam, a obično su prisutne i mentalne promjene koje su ponekad teško uočljive i ne moraju stvarati veće probleme kada je pas kućni ljubimac.

Kod urođenog hidrocefalusa bolest obično napreduje, ali vrlo polako, no isto tako je moguće da se u jednoj fazi simptomi stabiliziraju. Primarni hidrocefalus općenito ima bolju prognozu od sekundarnog. Liječenjem i redovitim kontrolama možemo kontrolirati simptome u toj mjeri da pas može kvalitetno poživjeti godinama. Rijetko se događa da dođe do naglog pogoršanja bolesti.

Kortikosteroidi su lijek i kod primarnog i kod sekundarnog hidrocefalusa. Ovi lijekovi povećavaju resorbciju cerebrospinalne tekućine, a moguće je i da smanjuju njenu produkciju. Diuretici se također koriste u terapiji hidrocefalusa, no njihova prolongirana upotreba može dovesti do poremećaja elektrolita u organizmu. Ukoliko se javljaju epileptički napadi onda u terapiji koristimo i antiepileptike. Nuspojave kod dugotrajnog davanja kortikosteroida su brojne, no one koje su obično očite su pojačana žeđ, pojačan apetit i učestalije i obilnije mokrenje.

Što se tiče terapije antiepilepticima za očekivati je da pas bude nešto sporiji, ponekad tetura kao da je pijan, no to ovisi o dozi lijeka i obično traje samo nekoliko dana dok se pas ne adaptira na lijek.

Vlasnici moraju dobro pratiti svaku promjenu u ponašanju svojeg ljubimca kako bi se pravilno i na vrijeme korigirala doza lijekova. Svakako se preporučuje i pregled kod veterinara specijalista koji se bave ovom granom veterinarske medicine.