Hiperaktivnost kod djece ne smatram bolešću, a pogotovo ne mislim da tako nešto treba tretirati lijekovima. Međutim, istina je da to ponekad znači društveno neprihvatljivo ponašanje, pogotovo u sredinama kao što su škola ili vrtić. Neki kažu da je hiperaktivnoj djeci njihova vlastita koža preuska. Zanimljivo, broj takve djece u stalnom je porastu. Zašto? Ništa se ne događa bez razloga, pa ni ovo.
Profesor Barry Carpenter nalazi poveznicu u sve većem broju prerano rođene djece. Njihov mozak nije potpuno razvijen kod rođenja, pa takva djeca češće od ostalih imaju problema s čitanjem ili matematikom. Kaže da je svako drugo takvo dijete hiperaktivno. Prema istom autoru, hiperaktivnost je znatno češća kod djece mlađih majki, koje su tijekom trudnoće bile neumjerene u alkoholu. Čak se i in-vitro oplodnja navodi kao mogući uzrok. Možda su ovakve teorije i pomalo kontroverzne, ali su zato dokazi o povezanosti s unesenom hranom sve čvršći. Izgleda da je jedno nizozemsko istraživanje svima otvorilo oči. Nakon 5 tjedana eliminacijske (kako bi se isključili eventualni alergeni – to su najčešće brašno, mlijeko ili čokolada) ili samo zdrave prehrane bez štetnih aditiva kod većine hiperaktivne dijete postiže se ili znatno poboljšanje ili kompletni nestanak simptoma hiperaktivnosti. Možda je čudno da način prehrane mijenja ponašanje, ali je upravo tako. Od nezdrave prehrane možete svašta očekivati. Prehrambena industrija je dugi niz godina pobijala slična saznanja, ali sada više dileme skoro da i ne postoje. Hrana dobrim dijelom stvara hiperaktivnost.
Ali, kada roditelji požele ispraviti ponašanje svoje djece, zabrinjavajuća neinformiranost i komoditet naglo izbijaju u prvi plan. Restrikcije u prehrani su naporne, sve to dugo traje, dijete će vjerojatno pokazivati otpor, a to je onda samo problem više. Tablete su praktičnije, a bolnih odricanja nema. Baš zbog toga potrošnja lijekova (naročito Ritalina) za ovu namjenu raste nevjerojatnom progresijom. A lijekovi kao lijekovi, problemi s njima samo naviru. Nešto pomažu prva 3 mjeseca, nakon godinu dana puno manje, a nakon još nekoliko godina korištenja nivo hiperaktivnosti vraća se na onaj prije terapije. Lijek više ne djeluje. Najstrašnije od svega je što svaka tableta Ritalina predstavlja ozbiljan zdravstveni rizik.
Laboratorijski miševi dobijali su od Ritalina karcinom jetre. Ritalin ponekad izaziva nesanicu, potiskuje apetit i usporava dječji rast. Čak i intelektualni razvoj može trpiti. Treba li zaista riskirati nešto puno gore od “obične” hiperaktivnosti?
Prijavite se na besplatni newsletter: [email protected]
Novosti iz svijeta zdravlja, alternativne medicine i zdrave prehrane, sve na jednom mjestu!
