Hiperaktivnost kod djece ne smatram bolešću, a pogotovo ne mislim da tako nešto treba tretirati lijekovima. Međutim, istina je da to ponekad znači društ­veno neprihvatljivo ponašanje, pogotovo u sredinama kao što su škola ili vrtić. Neki kažu da je hiperaktivnoj djeci njihova vla­stita koža preuska. Zanimljivo, broj takve djece u stalnom je porastu. Zašto? Ništa se ne do­gađa bez razloga, pa ni ovo.

Profesor Barry Carpenter na­lazi poveznicu u sve većem bro­ju prerano rođene djece. Njihov mozak nije potpuno razvijen kod rođenja, pa takva djeca češće od ostalih imaju problema s čitanjem ili matematikom. Kaže da je svako drugo takvo dijete hiperaktivno. Prema is­tom autoru, hiperaktivnost je znatno češća kod djece mlađih majki, koje su tijekom trudnoće bile neumjerene u alkoholu. Čak se i in-vitro oplodnja navodi kao mogući uzrok. Možda su ovakve teorije i pomalo kontroverzne, ali su zato dokazi o povezanosti s unesenom hranom sve čvršći. Izgleda da je jedno nizozemsko istraživanje svima otvorilo oči. Nakon 5 tjedana eliminacijske (kako bi se isključili eventualni alergeni – to su najčešće brašno, mlijeko ili čokolada) ili samo zdrave pre­hrane bez štetnih aditiva kod većine hiperaktivne dijete pos­tiže se ili znatno poboljšanje ili kompletni nestanak simptoma hiperaktivnosti. Možda je čud­no da način prehrane mijenja ponašanje, ali je upravo tako. Od nezdrave prehrane možete svašta očekivati. Prehrambena in­dustrija je dugi niz godina pobijala slična saznanja, ali sada više dileme skoro da i ne postoje. Hrana dobrim dijelom stvara hiperaktivnost.

Ali, kada roditelji požele ispraviti ponašanje svoje djece, zabrinjavajuća neinformiranost i komoditet naglo izbijaju u prvi plan. Restrikcije u prehrani su naporne, sve to dugo traje, dijete će vjerojatno pokazivati otpor, a to je onda samo problem više. Tablete su praktičnije, a bolnih odricanja nema. Baš zbog toga potrošnja lijekova (naročito Ri­ta­lina) za ovu namjenu raste nevjerojatnom progresijom. A li­jekovi kao lijekovi, problemi s njima samo naviru. Nešto po­mažu prva 3 mjeseca, nakon go­dinu dana puno manje, a nakon još nekoliko godina korištenja nivo hiperaktivnosti vraća se na onaj prije terapije. Lijek više ne djeluje. Najstrašnije od svega je što svaka tableta Ritalina predstavlja ozbiljan zdravstveni ri­zik.

Laboratorijski miševi dobijali su od Ritalina karcinom jetre. Ritalin ponekad izaziva nesanicu, potiskuje apetit i us­porava dječji rast. Čak i intelektualni razvoj može trpiti. Treba li zaista riskirati nešto puno gore od “obične” hiperaktivnosti?

Prijavite se na besplatni newsletter: [email protected]

Novosti iz svijeta zdravlja, alternativne medicine i zdrave prehrane, sve na jednom mjestu!