Nizak krvni tlak se definira kao vrijednost krvnog tlaka koja je niža od normalno očekivane za pojedinu osobu u zadanim uvjetima i stoga je vrlo relativan pojam. Vrijednosti krvnog tlaka razlikuju se ovisno o aktivnosti, dobi, lijekovima i zdravstvenom stanju. Krvi tlak koji je granično nizak za jednu osobu može biti ˝normalan˝ za drugu. Povišen krvni tlak je odavno prepoznat kao značajan zdravstveni problem. Iako postoje istraživanja koja dokazuju kako i nizak krvni tlak može uzrokovati simptome, poremećaje i smanjiti kvalitetu života, oko ovog stanja ima mnogo nedoumica. Mišljenja liječnika se razlikuju - od onih koji nizak krvni tlak ne smatraju bolešću do onih koji ga drže potencijalno ozbiljnim, dobro definiranim stanjem koje zahtijeva liječenje i kontroliranje. Pacijent s konstitucionalnom hipotenzijom definira se krvnim tlakom manjim od 100/60 mmHg izmjerenim vise puta u ambulantnim uvjetima uz postojanje simptoma (umor, poremećaj sna, vrtoglavica, omaglice, nesvjestice, anksioznost ili depresija, osjećaj jakog lupanja srca, znojenje) i odsutnost drugih bolesti/drugog uzroka simptoma. Osim trajno prisutnog niskog krvnog tlaka (kronična primarna, idiopatska ili konstitucionalna hipotenzija) kojem se ne može otkriti uzrok, postoji sekundarna hipotenzija uzrokovana različitim bolestima, stanjima i lijekovima te akutna stanja s naglim padom krvnog tlaka od kojih su ortostatska (posturalna) i postprandijalna hipotenzija najučestalije. Ortostatska ili posturalna hipotenzija jest pad krvnog tlaka prilikom prelaska u stojeći položaj; postprandijalna hipotenzija je nagli pad krvnog tlaka nakon jela. Takvi akutni padovi krvnog tlaka javljaju se i kod osoba inače normalnog krvnog tlaka. Trajno nizak krvni tlak rijetko je pokazatelj ozbiljnog zdravstvenog poremećaja, tijelo se na njega prilagodilo te često ne uzrokuje simptome. Problem nastaje kod naglog pada tlaka kad mozak i drugi vitalni organi ostaju bez opskrbe i nemaju vremena za prilagodbu. U tom slučaju može nastati vrtoglavica, omaglice, slabost tijela, poremećaj vida pa i kratka nesvijest (sinkopa). Liječenje je usmjereno ka olakšanju simptoma i postizanju gornjeg krvnog tlaka od 100 mmHg. Liječenje nije potrebno ako nizak krvni tlak ne uzrokuje simptome niti smanjuje kvalitetu života. Mjere liječenja su slijedeće: 1.najvažnije je uvjeriti osobu kako je unatoč prisutnosti simptoma koji umanjuju kvalitetu života prognoza primarne hipotenzije dobra. 2.prehrambene mjere uključuju povećanje uzimanja soli 3.kompresivne čarape (čarape koje stežu noge) - jer povećano uzimanje soli može dovesti do nakupljanja tekućine u nogama 4.ustajanje iz kreveta treba biti postupno 5.povećati tjelesnu aktivnost 6.kofein 7.ako opisane mjere ne dovode do zadovoljavajućeg povišenja krvnog tlaka i olakšanja simptoma liječnik preporučuje lijekove. Iako uvjerljivi rezultati istraživanja nisu dostupni mogući terapijski režim uključuje dihidroergotamin, etilefrin, amezinium, njihovu kombinaciju ili pozorno dodavanje mineralokortikoida.