Hitna medicina

Hitna medicina služi za ubrzanu sanaciju zdravst­ve­nih problema koji ne mogu čekati, jer bi inače mogla nastati velika šteta. Čak i smrt. Recimo, hitno je kada vas zadesi infarkt, kada vas ubode crna udovica ili kada se polomite na zaleđenom pločniku. Oduvijek sam sma­trao da su to situacije gdje je medicina najsvrsishodnija. Najviše pomaže. 

Nažalost, hitna služba se počesto pretvara u svaštaru. Tome kumuju oni koji misle da viroza ili bol u ramenu također zavređuju hitni tretman, a takvih je, iznenadili bi se, nevjerojatno puno. Zašto su ljudi spremni proglasiti hitnim slučajem i ono što to realno nije?

Da li su vas učili da se za svaki (i najmanji) zdrav­st­veni problem treba obratiti liječniku? Sve treba pregledati, ispitati i adekvatno tretirati. Kako se ne bi zakompliciralo. Sve je dobro dok ne prevlada nerazumni strah. Znate, u strahu ponašanje izmiče kontroli. 

Kada dijete prokašlje, a to­plomjer pokazuje 38 ili 39, nerijetko zavlada panika. Treba li hitno intervenirati, kako temperatura ne bi do­segla 41? Treba li ODMAH srezati kašalj, kako ne bi nastradala pluća? (Dakako da stanje treba popraviti OD­MAH, po mogućnosti najjačim antibioticima.) Tre­ba odmah iščupati zub, iako ne boli puno? Treba OD­MAH i blokadu u kraljež­ni­cu? Treba li ODMAH sanirati ubod komarca, kako se ne bi razvila malarija? Treba li ODMAH ispitati glavo­bo­lju zbog sumnje na ptičju gripu? Treba li ODMAH za­prašiti prišteve, kako se ne bi dodatno zagnojili?

Kada lepeza mogućih bo­lesti zaiskri po glavi, kao da se otvaraju vrata pakla. Po­divljali virusi, upala pluća, gangrena, rak… Ponekad suosjećam s hitnom medicinom. Moraju rješavati psi­hičke traume umjesto da spašavaju živote.

Strah je veliki, ali ne i je­dini problem. U obiteljskoj ambulanti treba čekati (dok temperatura raste), na hitnoj nešto manje. U ambulanti baš i ne postoji tehnologija za detaljnije analize (stetoskop, tlakomjer i drvena žlica za grlo predstavljaju gotovo cjelokupni dijagnos­tički potencijal), na hitnoj je i raskoš rendgena odmah dostupna. Ukratko, na hitnoj se problem rješava, dok se u ambulanti o tome samo raspravlja. Takva je percepcija kod mnogih. I svatko misli da je upravo njegov problem beskrajno velik, svakako dovoljno velik da bi se opravdalo hitno postupanje. Uz to, povjerenje u hitnu medicinu obično je veće od povjerenja u ostatak zdravstvenog sustava. Ko­ruptivne afere, nezadovoljni liječnici i neuništive liste čekanja… Sve su to dodatni razlozi maksimalnog ubrza­nja postupka. Gdje god je to moguće.

Čak i uz svesrdno uva­žavanje različitih mišljenja, zaista ne bi smjeli tolerirati guranje svega i svačega pod hitnu medicinu. Ali, navike, shvaćanja i mentalitet su takvi kakvi jesu. Dok se ne počnu ispisivati računi zbog (često) bezrazložnog zagu­šenja sustava, sve će ostati na razini na kakvu smo i na­vikli... Doktore, je li to ne­ka egzotična gripa?