Nekad se za prvu pomoć kod propuštajućih hladnjaka u njih dodavala crvena paprika, no danas, kad je kemija napredovala, postoje razna sredstva koja će, barem privremeno, spriječiti gubljenje tekućine


Kao što mu ime kaže, funkcija hladnjaka vode je da ohladi vruću vodu koja na sebe preuzima visoku temperaturu nastalu u procesu izgaranja goriva u motoru. Tako ohlađena voda potom ponovo cirkulira u blok motora, gdje se opet zagrije i tako se neprestano ponavlja isti proces.

Hladi je na način da topla voda, koja ulazi u hladnjak, prolazi kroz desetke sitnih i uskih pregrada, koje u žargonu nazivamo ćelije. One su tu jer se lakše i brže hladi manja količina tekućine, a uz njih su još vezane sitne lamelice kako bi bolje odvodile toplinu.

Naravno da sam hladnjak, bez struje hladnog zraka (znači u vožnji) ili bez upaljenog ventilatora hlađenja, ne može ohladiti vodu. Ali, da nema njega, ni prethodna dva uvjeta ne bi bila dostatna za nesmetano hlađenje.

Nekada su hladnjaci uglavnom bili bakreni, manjih površina, ali deblji. Razvojem jačih motora, oni su dobili puno veću površinu, ali su i tanji, što zbog nedostatka prostora, što zbog dužih ćelija, kako bi se voda više zadržavala u njima i tako prije i bolje ohladila.

Nekadašnji hladnjaci su ispod čepa imali prelivnu cjevčicu kako bi voda, u slučaju pregrijavanja, mogla izaći u atmosferu. Da toga nije bilo, moglo je doći i do eksplozije hladnjaka zbog visokog tlaka u sistemu, prouzročenog visokim temperaturama.

Tu je važna i uloga čepa hladnjaka, koji na sebi ima oprugu koja onemogućuje izlazak vode do određenog tlaka u sistemu, ali naraste li iznad određene razine, tlak savladava oprugu, koja onda omogućuje vodi izlaz van iz sistema.

Najlakše je to usporediti s loncem i poklopcem. Kad tekućina u loncu počne kuhati i kipjeti, poklopac se, zbog povećanog tlaka počinje podizati i tekućina izlazi van. Da nije tako i da se taj lonac ne zove express lonac, nego da je napravljen od običnog materijala, svakodnevno bi se u kuhinji događale eksplozije.

No, dok je nekad nakon i malog pregrijavanja voda ili tekućina za hlađenje nepovratno izlazila iz hladnjaka, pa ju je nakon toga opet trebalo nadolijevati, moderni motori imaju i dodatnu posudu hlađenja, u koju se, nakon prelijevanja iz hladnjaka, izlije tekućina hlađenja, pa kad se temperatura vrati u normalu, ona se opet iz posudice vraća u hladnjak.

Ta posudica je dobra i zbog toga jer drži rezervu tekućine hlađenja, to jest, ako na motoru postoji neko manje propuštanje, neće trebati često dopunjavati hladnjak vode.

Nekadašnji hladnjaci bili su lošije kvalitete od ovih sadašnjih, pa ih je trebalo često popravljati, odnosno lemiti. Danas to nije moguće, jer su ćelije aluminijske, pa od lemljenja nema koristi, a bokovi, odnosno gornji i donji dijelovi ispod i iznad ćelija su plastični.

Ako se na plastičnim dijelovima pojavi pukotina ili oštećenje, poneki se mogu sanirati varenjem specijalnim plastičnim elektrodama, no neki se uopće ne daju tako popraviti, jer proizvođači tu plastiku "smiksaju" tako da jednostavno ne postoji elektroda kojom se može variti, pa onda treba kupiti novi.

Vidimo da se kod nekih modela ne može izvršiti trajni popravak, no privremeni uglavnom da.

I dok se nekad za prvu pomoć kod propuštajućih hladnjaka u njih dodavala crvena paprika, danas, kad je kemija napredovala, postoje razna sredstva koja će, barem privremeno, spriječiti gubljenje tekućine.

Neki se možda sjećaju staroga "tesnilca", slovenskog proizvoda, kojeg smo koristili u onim vremenima, jer drugoga nismo imali. I nije bio loš, osim što je ponekad izazivao prekomjerno pjenjenje tekućine hlađenja. Današnji tesnilci raznih proizvođača imaju isto djelovanje, s malo izmijenjenim formulama i, ako propuštanje nije takvo da baš curi kao iz špine, već nakon nekoliko minuta zaustavljaju izlaženje, bilo da je u sistemu čista voda ili antifriz.

Dogodi se  i da ljudi zaborave da su mjesecima unatrag ulili to sredstvo za prvu pomoć, pa ono u sistemu ostane sve do slijedeće zamjene antifriza, kada zbog agresivnosti friškog antifriza opet propusti. Postoje i dvokomponentna ljepila koja možemo nanijeti na plastične dijelove hladnjaka koji propuštaju, pa i oni odrade svoj dio posla. Važno je da ih se nanosi na suhu površinu. U krajnjem slučaju, tu je i guma za žvakanje, koja se može zalijepiti, bilo na ćelije, bilo na plastične dijelove hladnjaka. Može i bez šećera...