Omekšanje hrskavice, posebice na zglobovima donjih ekstremiteta nije rijetka pojava među ljudima svih dobnih skupina, pa tako niti među adolescentima, odnosno tinejđerima, kako ih još volimo zvati. I dok u zreloj dobi sve pripisujemo "godini proizvodnje" i "isteku garantnog roka", slični problemi u osnovno i srednjoškolaca mogu izazvati pravu paniku u porodici, kao i svu silu pitanja, na koje nije uvijek lako pronaći odgovor. Dakle, hondromalacija, ili omekšanje hrskavice najčešće se u mladih ljudi događa u zglobu koljena, a bolovi, te povremena otečenost tek su neki od simptoma koji prate ovaj poremećaj. Iako postoji nekoliko teorija o njegovom uzroku, danas još uvijek ne možemo sa sigurnošću reći što je u podlozi cijelog procesa. Sigurno je da veće šanse za njegov razvoj imaju djeca koja imaju "X" ili "O" noge, nejednaku dužinu donjih ekstremiteta, ili članove uže obitelji koji su rano razvili artrozu ili imali u djetinjstvu hondromalaciju na nekom od zglobova. No niti svi ti rizični faktori nisu garancija da će se u nekoga sigurno razviti omekšanje hrskavice. Stoga ne valja prenagliti u zaključcima samo na osnovu tih podataka. Druga je okolnost činjenica da se simptomi kod ovog poremećaja češće javljaju u tinejđera koji se bave sportom. Tako se vrlo često u svrhu liječenja zabranjuje bilo kakva sportska aktivnost, što kratkoročno dovodi do smirivanja simptoma, ali dugoročno može pogodovati ubrzavanju procesa u zglobu i ranijem razvoju pune artroze. Dakle, nije moguće spriječiti hondromalaciju, ali se ona može liječiti, te usporiti ili zaustaviti njeno napredovanje. Dvije su skupine postupaka kojima se to čini. Prva je postavljanje dijagnoze i utvrđivanje postojanja svih gore nabrojenih riziko faktora, te još nekih. Jedan se njihov dio može ublažiti nošenjem odgovarajućih ortopedskih uložaka, koji će mijenjanjem smjera sila u donjem ekstremitetu, smanjiti i opterećenje u zglobovima, posebice koljenu. Drugi je dio liječenja vježbanje i sportska aktivnost, koja mora biti tako profilirana da s jedne strane omogući jačanje mišića, te poboljšanje cirkulacije zglobne tekućine u zglobu, koja hrani hrskavicu, a s druge strane da tu istu hrskavicu dodatno ne oštećuje. Uobičajena je prva reakcije liječnika specijaliste i ortopeda kada se dijagnosticira hondromalacija koljena- pošteda od bilo kakve fizičke aktivnosti. To je u samom početku neophodno, ne bi li se dozvolilo upalnom procesu da se smiri. No, nakon nekoliko dana do maksimalno dva tjedna od pojave prvih simptoma, mora se krenuti u vježbanje. Prvo zbog same činjenice da mišići natkoljenice slabe svjetlosnom brzinom, a tako oslabljeni ne mogu potpuno vršiti svoju funkciju, pa onda i pri laganom hodanju dolazi do novog oštećenja već načete hrskavice. Drugo zbog toga da je potpuna iluzija kako možemo "čuvati" svoje zglobove na način da ih upotrebljavamo što je manje moguće. Ako ste svjesni činjenice da se hrskavica hrani iz zglobne tekućine, koja do nje može doći isključivo kretanjem u samome zglobu, onda je jasno da odmjeren pokret može za njeno oštećenje biti upravo lijek. Sve nas to vodi do zaključka da adolescenti sa hondromalacijom imaju prijeku potrebu za bavljenje nekom sportskom aktivnošću. Ona, naravno mora biti osmišljena ili modificirana na način da im pomogne i da ne izaziva daljnja oštećenja, što se relativno lako može učiniti tek malim promjenama u većini danas i ovdje popularnih sportova, pa ih se tako ne mora izolirati i prisiljavati da rade neki poseban program vježbi, već da u društvu svojih vršnjaka borave i rade praktički sve što i oni. Dobro je prije toga savjetovati se s liječnikom specijalistom, a detaljne upute dobiti od fizioterapeuta.