Metabolizam hrskavice je višekratno sporiji te je njoj potrebno više mjeseci da bi svoju strukturu promijenila dovoljno kako bi izdržala velika fizička opterećenja
Imam 22 godine, a do svoje 18-te sam se bavila raznim fizičkim aktivnostima. Prije otprilike dva mjeseca ponovo sam se vratila treningu koji sadržava vježbe: čučnjevi, iskorak i sl. Također sam počela trčati. Primijetila sam da za vrijeme izvođenja ovih vježbi osjetim hrskanje u koljenu. Mislila sam da je to zbog nedostatka bilo kakve aktivnosti proteklih godina. Deset dana nakon trčanja sam osjetila bol u koljenu, ali je bol već sutradan nestala. Nedugo zatim osjetila sam hrskanje u koljenu, prvo jednom, zatim u oba. Više ne idem na trčanje niti vježbam, jer me strah da ću pogoršati situaciju, ne znajući o čemu se zapravo radi.
Valja razumjeti da je hrskavica u koljenima tkivo koje se mijenja pod utjecajem fizičkih aktivnosti, kao i sva ostala tkiva. Na primjer, mišići postaju snažniji i veći, tetive postaju deblje, kosti gušće, a hrskavica tvrđa i otpornija. No, dok prirast mišićne mase vidimo za nekoliko tjedana, kao i bolju funkciju pluća, metabolizam hrskavice je višekratno sporiji te je njoj potrebno više mjeseci da bi svoju strukturu promijenila dovoljno kako bi izdržala velika fizička opterećenja.
Jedna od najčešćih grešaka rekreativnih sportaša je prebrz ulazak u intenzivni trening, naročito kod onih mlađih, čiji mišići i tetive to mogu izdržati.
Nerijetko se prvi bolovi tada pojave u koljenu, sa ili bez krepitacija (hrskanja).
Najčešći uzrok tih simptoma je hrskavica na pateli (čašici) koljena, koja je najviše izložena stresu kod trčanja i vježbi snage za noge (iskorak, naročito). Ona, ako je već prethodno omekšana zbog drugih razloga, uzrokuje krepitacije i bolnost pri intenzivnoj fizičkoj aktivnosti.
Ako pregled ortopeda ili fizioterapeuta potvrdi ovu dijagnozu, tada je liječenje jednostavno, ali ne i kratko. Neke metode manualne medicine mogu pomoći u smanjivanju boli, kao i klasična fizioterapija. Važnije od toga je strukturirati trening na način da se izbjegava direktan stres na patelu, uz adekvatan cirkulatorni podražaj za koljena te postupno povećavati trenažno opterećenje.
