Shvatio sam kroz sve ove godine da je skijašima rekreativcima teško objasniti značenje priprema prije skijanja. Ne računajući časne iznimke koje nekoliko mjeseci prije odlaska na snijeg nastoje ući u “kondiciju”, što znači pojačati mišiće i izdržljivost vježbama snage, trčanjem i istezanjem, velika većina ostalih na tako nešto niti ne pomišlja, a neki to smatraju uzaludnim trošenjem vremena. Posljedica svega toga u kombinaciji sa malo loše sreće jest mnogo i premnogo skijaških ozljeda, od kojih su većina teške, što će reći da im i liječenje dugo traje. Zbog svega toga preskočiti ću ove zime klasične savjete i upozorenja skijašima i reći nekoliko riječi o mogućnostima skijanja i ostalih aktivnosti na snijegu kao pomoći pri liječenju nekih oboljenja. Skijanje jest opasno. Statistike govore da je po broju ozljeda uz nogomet to najopasnija sportska aktivnost. No ono donosi niz blagotvornih učinaka na sustav za pokretanje, koji se uz nešto vještine mogu iskoristiti za poboljšanje stanja ili čak i liječenje nekih kroničnih oboljenja. Moram isto tako reći da se mišljenja u struci o ovoj temi prilično razlikuju, te da ovi savjeti ne mogu biti zamjena za ozbiljno liječenje ili fizioterapiju. No uz jasno postavljen cilj, ovi postupci mogu ubrzati liječenje i smanjiti bolove u nekim slučajevima. Pa idemo redom. Hodanje po snijegu, napose onom neugaženom iznimno je naporno. Ono zahtjeva ne samo koncentraciju pri svakom pokretu, već uključivanje i onih mišića koji u kretanju po betonu i asfaltu ne učestvuju. U koliko se ne pretjeruje, ono može biti izvsno pomoćno sredstvo u liječenju početnih artroza, te kronične križobolje. Preporučam početi sa 5 minuta takve aktivnosti dnevno. Skijaško trčanje, a može i hodanje pogodno je uistinu za sve uzraste. Kako je korištenje štapova ovdje obavezno, to će reći da se opterećuju i gornji i donji ekstremiteti. Tako je i lista oboljenja koja će dobro reagirati na umjereni tempo ovakve aktivnosti dulja. Od već spomenute artroze u početnom stadiju i kronične križobolje, ovdje ću navesti i spondilotične promjene na vratnoj kralježnici, kronične probleme sa ramenim zglobom, te cijeli niz drugih. Od iznimne je važnosti proći školu skijaškog trčanja, jer to samo izgleda jednostavno, ALI NIJE!!! Alpske dicipline,a posebice slalom potiču tijelo na prilagodbu i to ponajviše u smislu ravnoteže, odnosno balansa. Nećete vjerovati, ali to je upravo ono što nam treba u slučajevima oštećenja ligamenata i hrskavice u koljenom zglobu. Cijeli paradoks, zar ne? S jedne strane ozljede ligamenata su u skijanju česte, a s druge strane koristiti ćemo to isto skijanje za liječenje oštećenja ligamenata. Za one koji oštećenje ligamenata već imaju savjetujem izniman oprez i ne upuštati se samostalno u takvu avanturu. Valja svakako reći da sve spomenuto nisu dicipline kakve vidite na televiziji, naprotiv. Da bi sve ovo, te druge aktivnosti na snijegu predstavljale pomoć u liječenju, a ne dodatno ozljeđivanje, obavezno se treba posavjetovati sa liječnikom ili fizioterapeutom. Kako jedan pristup liječenju nije nužno dobar za svakoga, tako niti rekreacija na snijegu neće donijeti blagodat svima. Osim toga ovdje je riječ o tzv. kasnoj rehabilitaciji u spomenutih oboljenja, dakle o onom dijelu liječenja nakon završene fizikalne terapije. Za vašu informaciju, u Kanadi postoje cijeli rehabilitacijski centri na skijalištima, gdje pomoć ili poboljšanje stanja traže mnogi. Od onih koji boluju od već spomenutih degenerativnih oboljenja pa sve do cerebralnih paraliza, perifernih živčanih lezija i sl. Doduše, Kanađani (i ne samo oni) u tim kompleksima kombiniraju zatvorene rehabilitacijske sustave sa bazenima i fizikalnom terapijom zajedno sa aktivnostima na snijegu. U našim uvjetima i samo skijanje poslužiti će svrsi, te tako i hupseri mogu od opasnosti na stazi postati metoda liječenja.