Čim jedna tvornica lansira novi model, ostali žurno moraju odgovoriti svojim modelom, koji bi trebao biti još jeftiniji, još ljepši, s još većom garancijom, većim pogodnostima kupnje itd. Naravno da to pogoduje krajnjem kupcu, ali u toj silnoj brzini i štednji, ponekad se potkradaju greške
Prilikom kupnje novog ili polovnog automobila, osim dobrog promišljanja i dobre odluke te bezbrojnih savjeta koji model kupiti, čovjek mora imati i sreće. Kako sad sreće, reći će netko, kad se zna da je ta i ta marka i tip auta provjereno dobra i da se rijetko kvari. A onda odjednom ti isti automobili počnu stajati po cestama ili ih se na tisuće pozove u servis radi nekih provjera ili zamjena dijelova. U stalnoj jurnjavi za boljim profitom, nižom prodajnom cijenom proizvoda i bržom proizvodnjom, ni auto industrija nije ostala pošteđena takvih problema. Oni se dešavaju zbog brzog izbacivanja na tržište nedovoljno provjerenog i testiranog proizvoda, koji u konačnici rezultira neispravnostima. Na to ih prisiljava konkurencija, iza koje ne smiju zaostajati. Čim jedna tvornica lansira novi model, ostali žurno moraju odgovoriti svojim modelom, koji bi trebao biti još jeftiniji, još ljepši, s još većom garancijom, većim pogodnostima kupnje itd. Naravno da to pogoduje krajnjem kupcu, ali u toj silnoj brzini i štednji, ponekad se potkradaju greške za čije ispravljanje tvornice troše stotine milijuna eura, a da se ne govori o gubitku povjerenja u dotični brand. Dovoljno je i to da se radi uštede na krajnjoj cijeni automobila, proizvodnja preseli u neku nerazvijenu zemlju ili da se sastavni dijelovi proizvode negdje, gdje prije nije bilo nikakvog iskustva.
Iako je prošlo dosta vremena od razdoblja kad su nekim Vectrama često preskakali zupčasti remeni i tako uništili pola motora, sjećamo se da je razlog bio jedan jedini vijak u sistemu razvoda koji nije bio dobro napravljen i koji je pucao. Njegova vrijednost nije bila veća od dvadesetak kuna, a napravio je sto puta više štete. Evo kako i jedna bezazlenost može zagorčati život novopečenom vlasniku, ponosnom na svoj novi automobil. I sve je bilo u redu ako se to dogodilo u garantnom roku, kada je tvornica snosila sve troškove popravka, ali ako to nije bio slučaj, vlasnik je dobro morao zavući ruku u džep. Sigurno je to bilo popraćeno riječima: nikad više neću kupiti auto tog proizvođača. No, ovdje se radi o velikoserijskim automobilima, ali što reći kad Kerumu usred Zadra stane novi Ferrari? Tu je sve stotinu puta kontrolirano i provjereno, pa ipak se pokvari. Ili kad u pustinji stane Rolls Royce. Priča kaže da se to stvarno dogodilo i da je iznervirani šeik zvao tvornicu i digao galamu. Oni su ga zamolili da ostavi auto gdje je i nastavi put drugim automobilom. Ekipa iz tvornice helikopterom je došla na mjesto kvara i iste noći popravila auto. Kad se šeik drugo jutro vraćao istim putem, okrenuli su ključ i auto je upalio. Opet je zvao tvornicu da im se zahvali na brzom popravku. No, iz tvornice je dobio odgovor: „Ne znamo ništa, nigdje nismo bili, naši automobili se ne kvare!“ Naravno da takvu uslugu ne treba očekivati od velikoserijskih proizvođača, ali je činjenica da su i oni shvatili da je kupac Bog i da mu treba biti na usluzi dvadeset četiri sata. Tako danas svaki veći proizvođač u sklopu servisne mreže ima dežurstvo sa servisnim vozilom, koje na poziv dolazi relativno brzo, ako je već prilikom poziva ustanovljeno da je kvar moguće otkloniti na cesti. Naravno da oni nemaju helikoptere i da od zaposlenika takvog servisnog vozila ne treba očekivati čuda, ali je činjenica da imaju dobar postotak hitnog rješavanja problema. Prethodnica njima bili su, i još su uvijek, HAK-ovi žuti automobili, koji na poziv broja 1987 dolaze na mjesto kvara. No, oni nisu ni opremljeni, niti mogu biti educirani za sve kvarove na svim vrstama vozila, naročito na onima najnovije proizvodnje.
Osim toga, vozači često padaju na glupim razlozima zaustavljanja. Statistika njemačkog autokluba pokazuje da su u tri godine imali više od deset tisuća zaustavljanja zbog najglupljeg razloga. Ti vozači ostali su bez goriva! Iako je to nevjerojatno i smiješno kad danas na svakom koraku postoji benzinska pumpa, ipak je tako. Ako bi iz svega htjeli izvući neki zaključak, on bi bio da ne postoji auto koji se ne može pokvariti, stari, novi, zato što nije servisiran, ili se dogodi odmah nakon servisa. Sve je moguće. No, ne treba na put kretati s opsesijom da će stvarno stati, već je važno da ne stanemo zbog lijenosti, što nismo provjerili neke najosnovnije stvari ili smo olako prošli preko činjenice oko nekog popravka, na koji nas je upozoravao mehaničar.
