Ljudi imaju dosta nezgodnih osobina. Jedna od pogubnih je izrabljivanje darova prirode preko svake mjere. I slijepo nametanje vlastitih zakona, koji su obično teško zlo. Znate, priroda se odupire izopačenim metodama «suvremene» poljoprivrede i SELJACI MORAJU IZ GODINE U GODINU UPOTREBLJAVATI SVE VIŠE I VIŠE OTROVNIH KEMIJSKIH SREDSTAVA. Vjerovatno za isti prinos. Naravno, u jednom trenutku dosegne se granica kada kemijska sredstva, pored korova i štetočina, unište i usjeve. BIO JE TO KRIVI PUT, ZAR NE? No, pametni znanstvenici ne priznaju poraz samo tako, pa su se sjetili da bi mogli biljke «preraditi» i učiniti ih otpornijima. DA IZDRŽE VEĆE KOLIČINE OTROVA. Tako su nastale «poboljšane», genski izmijenjene biljke. Među ostalim, i soja. Mnogi upozoravaju da ne znamo što činimo, da smo prešli razinu zdravog razuma. Današnja plodna zemlja možda više nikada neće biti ono što je nekada bila. Genski izmijenjena soja danas već čini preko 60% svjetske proizvodnje. Slična tehnologija već se primjenjuje na riži, kukuruzu, pamuku, rajčici i mnogim drugim biljkama. Trgovine su postale minska polja, gdje nikada ne znate što vas čeka. Izmijenjenu soju nećete prepoznati, a država vas štiti samo na papiru. Zakoni o obaveznom deklariranju ovih proizvoda prije su SMIJEŠNI, nego ozbiljni. Nitko ih ne primjenjuje, a kontrola je, blago rečeno, mizerna. Soja je i danas, kao i nekada, predmet obožavanja i predmet odbacivanja. Samo što je još postala i pojam STRAHA. Neki obožavatelji su je počeli izbjegavati, iako je još najmanja mogućnost da genski izmijenjenu soju unesete kroz sojino mlijeko ili druge tradicionalno pripremljene sojine proizvode. Puno su opasniji neki skriveni derivati, gdje o soji niti ne razmišljamo. Recimo, u čokoladi se nalazi lecitin, porijeklom iz soje. Treba znati da je danas čisti lecitin, porijeklom iz potvrđeno neizmijenjene soje, postao RIJEDAK I SKUP. Koristi se samo za EKOLOŠKE ČOKOLADE, koje cjenovno dosta odskaču od ostalih. Drugim riječima, podvaljuju vam tamo gdje ste najslabiji i najranjiviji. No, nisu upitni samo čokoladni sastojci. Pod pojmom «biljno ulje» često se krije upravo soja sumnjive kvalitete. Mislite li da je jeftino ulje iz ribljih konzervi KONTROLIRANOG PORIJEKLA? Pa onda paštete, namazi, biljni šlag... Svuda ćete naići na BILJNE MASNOĆE. Što bi to moglo biti? Suncokretovo ulje obično se ne taji, pa su BILJNE MASNOĆE OBIČNO SOJINE MASNOĆE. Iz kakve soje, to je već drugo pitanje. Općenito, ako o kakvoći soje ništa posebno ne piše, takve proizvode je bolje izbjegavati. Tu možete očekivati svašta. Ako upotrebljena soja nosi oznaku GMO-free, znači da je dodatno testirana i da NIJE GENSKI IZMIJENJENA. Budite sigurni da će SVAKI proizvođač to istaknuti, ako za to ima osnove. Naravno, to NE ZNAČI da je takva soja rasla bez upotrebe pesticida, fungicida i sličnih preparata. Znači samo da je vjerovatno genski čista. Ekološki certifikat označava najvišu kvalitetnu klasu. Osim GMO-free, to podrazumijeva i uzgoj bez štetnih kemikalija. Svi postupci se strogo nadziru. To ćete zasigurno primijetiti i po cijeni. Znate, obilje vitamina i minerala treba platiti. Hrana-smeće je obično jeftina, ali i bezvrijedna. Da zaključim, tradicionalni punovrijedni sojini proizvodi, korišteni povremeno (kao specijalitet), zasigurno predstavljaju vrijedan izvor hranjiva. (Samo ih treba svrstati u kategoriju «jake» hrane, poput, recimo, oraha, sjemenki ili maslina.) Japanci ih koriste kroz cijeli život. Možda i zato, njihov životni vijek je, otprilike, 5 godina duži nego u drugim razvijenim zemljama. Moram priznati da mi je rižino mlijeko nešto bolje od sojinog. Srećom, niti jedno nije izvučeno iz vimena. Joj, jeste li vidjeli da revoltirani seljaci, nezadovoljni ponuđenom cijenom, bacaju mlijeko u rijeku? Ah, kakva šteta! Obilno izlijevanje suza možda mi tek malo razblaži nagomilani očaj. Mlijeko, mlijeko, šmrc, šmrc... Sljedeći put: Zamjerati do groba