Jeste li primijetili povećani broj reklama za pivo u posljednjih mjesec dana? Ne približava se nikakvo sportsko prvenstvo. Ne približava se ni nova godina niti su vrući ljetni dani. A opet nas sa malih ekrana neprestance uvjeravaju da je vrijeme za veselje uz neku vrstu piva. Ili nam sugeriraju da je neko pivo odlično, s dugom tradicijom i najsuvremenijom tehnologijom. Reklamiraju se gotovo svi koji su trenutno na tržištu - osim Karlovačkog. Taj trkač je u utrci opasno pokleknuo. Ostali su ga pretekli i grčevito se bore za svaku kapljicu njegovog bivšeg tržišta. Podsjeća me to na dokumentarne snimke džungle, koja naglo živne kada se sruši neko dugovječno stablo. Neprobojni zeleni svod odjedanput, iz gotovo čista mira, zabljesne velikom, modrom rupom. Iz rupe zrači topla svjetlost prepuna energije. Tko se nije skrio-magarac je bio. Sjemenke počinju panično klijati, a okolna živa stabla užurbano širiti svoje grane. Ova rupa neće biti otvorena dovijeka i treba zauzeti što više njene površine. Ako neće jedno, onda će to sigurno učiniti neko dugo stablo. Ili ona nadobudna mladica koja raste kao luda. Zakon džungle je nemilosrdan. Kao i slobodnog tržišta. Kao i industrije piva. Čak se i Heineken, vlasnik posrnulog Karlovačkog, lavovski bori za novootvorenu nišu. Ako je upropastio prodaju piva iz Karlovca, ne znači da ne može povećati prodaju onoga sa svojim imenom. Ljudi su žedni! Nakon nesretnog događaja oko smrti bivšeg uposlenika Karlovačke, čitava nacija se solidarizirala sa obitelji svoga sugrađanina. Odbijaju piti ocrnjenu tekućinu. No, imaju neočekivani problem. Do sada su uvijek naručivali gotovo instinktivno, automatizirano. A sada, kada je savjest proradila, ne znaju što bi… - Dajte mi jedno Karlovačko. Ustvari, NE! Dajte mi neko drugo... - Koje? Sve druge kompanije žarko žele da baš njihovo ime bude sljedeće na spisku. I spremni su mnogo uložiti u reklame. Iz dana u dan ponavljati vam svoje ime, tako da u trenutku kada konobar pita: "Koje?", iz vas progovori reklama a ne razum. Jednom kada je nova marka usvojena i automatizirana, opet se možete vratiti u lagodno, polusvjesno naručivanje. Do tada razmišljate. A to nikako nije dobro. Medijima ovakva situacija odgovara. Odjednom veliki priljev prihoda od marketinga. Što se jedna kompanija više zagrije za mjesto poslije "Koje?", za sobom više povlači i konkurenciju. Najzad, kada su već toliko uložili u reklamu, glupo bi bilo da sve propadne zbog nekoliko desetaka tisuća kuna. Zbog toga ulažu još. I još. Potres na tržište donosi živost. Kako bi tu živost održali živahnom, mediji je dodatno potpiruju. Gotovo svaki dan slijedi izvještaj o Pivovari. Najnoviji je onaj o brojnim kemikalijama koje koriste za ispiranje cijevi i opreme, koje, nakon uporabe, ispuštaju u okoliš. Ljudi čitaju i zgražaju se. Pa to je strašno ne-ekološki. Više nikada neću piti tu pivu. Od danas prelazim na… - Koju? Mi poslujemo po najvišim standardima. Mi imamo dugogodišnju tradiciju. Hvale se svi ostali u borbi za vaš odgovor. A kada se zapitamo s kojim kemikalijama ONI ispiru svoje cijevi i opremu, vjerojatno dolazimo do istoga odgovora. No oni sada nisu omraženi, pa to nitko ne primjećuje. Da je slučajno Ožujska piva uletjela u neki strašni skandal, Hrvati bi vjerojatno zaigrali istu igru. Ali bi promijenili igrače. Kao u šahu. Umjesto crnim, igrali bi bijelim figurama. Igra je, najzad, ono što svi žele. Dakle? - Koje pivo želite? Ma znate što? Dajte vi meni bilo koje, samo da puca.