Ego se nalazi u nezavidnoj poziciji između ida i superega. Drugim riječima, nastoji ostvariti zahtjeve ida, ali na socijalno prihvatljiv način
Kada se govori o psihoterapiji, jedna od prvih asocijacija je svakako otac psihoanalize, Sigmund Freud. Uz tu sliku se najčešće veže razgovor o djetinjstvu i odnosu s majkom. Naravno, tu je i neizostavni kauč.
Iako postoji velik broj kritika na Freudove ideje, postoji i njegov značajni doprinos, pogotovo u razumijevanju nesvjesnog. Danas znamo da postoje podsvjesni/nesvjesni mehanizmi koji djeluju na našu percepciju, također, postoje nesvjesni motivi koji utječu na naše ponašanje. To znaju i dobro koriste reklamni stručnjaci. Jeste li svjesni zbog čega kupujete jednu marku proizvoda, a ne drugu? Ponekad mislite da ste svjesno donijeli odluku, ali moguće je i da ste to učinili pod utjecajem reklamne kampanje ili, primjerice, izgleda ambalaže i sl. No, to je tema za neki drugi članak…
Struktura ličnosti prema Freudu
Freud je upoznao svijet s koncepcijom ličnosti koja se sastoji od tri dijela: id, ego i superego.
Id predstavljaju urođeni, nesvjesni instinkti. Funkcionira prema načelu ugode i jedina mu je želja realiziranje tjelesnih pobuda. Id je poput malog djeteta koji ulazi u dućan pun slatkiša – želi ih sve – sada i odmah. Pri tome ne razmišlja je li to dobro za njega i je li izvedivo. To ga ne zanima. Ako se te potrebe ne zadovolje odmah, rezultirat će anksioznošću i napetošću. Poput djeteta koji ima temper tantrum (ispad bijesa) usred dućana. Drugi je primjer rasipanje novca na bespotrebne stvari bez previše kontrole – ponašanje po principu „vidim - kupim“. Vjerojatno svi imamo takvih iskustava, zar ne?
Ego se nalazi u nezavidnoj poziciji između ida i superega. Drugim riječima, nastoji ostvariti zahtjeve ida, ali na socijalno prihvatljiv način tj. funkcionira prema načelu realnosti. Ego možemo predstaviti kao mladog odraslog čovjeka. Izašao je s fakulteta i napustio „razuzdane“ noćne izlaske, a ušao u poslovni svijet, a uskoro ga očekuje i svijet roditeljstva. Još uvijek ima jake nagone koje je mogao spontanije realizirati koju godinu prije, ali zbog novih okolnosti, često treba suspregnuti nagone, odgoditi ih, a nekada i zanemariti kako bi mogao raditi ono što je u tom trenutku ispravno.
Superego je sličan pojmu savjesti, sadrži moralne vrijednosti društva i kulture u kojoj osoba živi te vrijednosti koje mu usađuju roditelji prilikom odrastanja. Superego teži moralnom savršenstvu. On je poput roditelja koji dijete usmjeravaju na pravi put, kada ono, u svojoj nestašnosti, zastrani.
Iako se danas ovakva podjela ličnosti vrlo malo primjenjuje, interesantno ih je sagledati te proanalizirati sami sebe – koji dio ličnosti je kod vas najviše izražen? U kojim situacijama? Trebate li jačati superego ili pak popustiti malo „uzde“ i dozvoliti idu odušak? Kao i obično, sve je stvar ravnoteže.
