U prošlom sam broju ukratko opisao anatomiju i funkciju mišića iliopsoasa, koji je tako važan, a opet skriven od pogleda kako laika, tako i specijalista. Sada ćemo se okrenuti mogućim simptomima, te načinima liječenja sindroma iliopsoasa. Skraćenje ili spazam ovog mišića može uzrokovati klasičnu križobolju, koja može sezati sve do grudnog dijela kralježnice, ali se i širiti do kukova. Svi ti simptomi ukazuju na poremećaj same kralježnice i obično se liječe kao takvi. No u konkretnom slučaju masaža, akupresura, kiropraktika, te klasična fizioterapija daju malo ili nikakvo olakšanje. Jedan moj američki kolega tvrdi kako je od svih križobolja koje liječi čak 8-15% uzrokovano skraćenjem ili spazmom iliopsoasa. U mojoj je praksi ta brojka nešto drugačija, pa ipak, otprilike svaka 12-ta križobolja uzrokovana je ili potpomognuta lošim stanjem ovog mišića. Vrlo je specifično da se bol javlja kod ustajanja nakon sjedenja, te obično popušta nakon nekoliko koraka. Isto je tako znakovito pojačavanje bolova u križima kod vožnje automobila i pritiskanja papučica spojke ili kočnice. No, istini za volju, križobolja je kompleksan sindrom i vrlo je teško razlučiti je li potaknuta samo stanjem iliopsoasa ili kombinacijom sa drugim čimbenicima. Stoga je adekvatna dijagnostika u kojoj pregled specijaliste igra najveću ulogu, od velike važnosti. Upala tetive iliopsoasa, koja se nalazi u preponskoj regiji, drugi je mogući poremećaj funkcije ovog mišića. Jasna i oštra bol pri podizanju ispružene noge od podloge ili pri hodanju uz stepenice, praćena slabošću cijelog donjeg ekstremiteta pokazati će da nešto nije u redu. U sportaša ovaj proces može djelomično ili potpuno onemogućiti trčanje, skokove, te udarac lopte nogom. Pregled se sastoji od cijelog niza testova snage i istezanja, koji će isključiti upale ili poremećaje drugih mišićnih skupina, kao i ozljede okolnih mekih tkiva. Ipak, najjasniji znak upale tetive je pritisak na nju, koji uzrokuje izrazito jaku i oštru bol. Liječenje, naravno, zavisi o kojem od ova dva tipa poremećaja funkcije iliopsoasa govorimo. U slučaju križobolje, izrazito je važno odmah početi sa vježbama istezanja. Vježbe snage okolnih mišića, koji samom iliopsoasu pomažu u funkciji biti će efikasne onda kada se utvrdi koji je od njih slabiji no što to zahtjeva svakodnevna aktivnost pacijenta. Ovdje govorimo o snazi mišića butine, trbuha, te donjeg dijela leđa, te njihovoj fleksibilnosti. Pomoć ubrzanju liječenja može biti dubokotkivna masaža, tople kupke, te eventualno ultrazvučno liječenje i pulsna magnetoterapija. Upala tetive, s druge strane, tretira se kao i ostali uobičajeni sindromi prenaprezanja. U samom početku mirovanjem kombiniranim sa hladnom terapijom i vježbama fleksibilnosti. Kasnije, dolazi u obzir ultrazvuk, laser i magnetoterapija. U praksi se izuzetno djelotvornom pokazala stimulacija "okidačkih točki" (Trigger points), pri kojoj terapeut vrši izravan pritisak na bolnu tetivu u preponi. Napominjem da je to izuzetno bolna metoda, no može višestruko skratiti liječenje i ubrzati oporavak. Kasnija sanacija i stabilizacija okolnog mišićnog sustava adekvatnim programom vježbanja nije opcija, već obaveza, naročito u aktivnih sportaša. A polagani i odmjereni povratak u sportsku aktivnost spriječiti će ponovnu pojavu ozljede. Prevenciju u slučaju sindroma iliopsoasa ne mogu dovoljno naglasiti. Bez obzira radi li se o nesportašima ili sportašima. Kod ovih prvih, jednostavno održavanje fleksibilnosti kroz vježbe istezanja ili yogu, biti će sasvim dovoljno. Kod drugih, osim redovitog istezanja (koje se i danas, čak i kod profesionalnih sportaša, često ne čini ispravno ili dovoljno), održavanje snage mišića trupa i donjeg ekstremiteta, te adekvatan odmor glavne su uporišne točke prevencije.