Jedan je moj američki kolega ovaj mišić nazvao i "great pretender", ili u vrlo slobodnom prijevodu na Hrvatski, veliki skrivač. Naime, od cijelog jednog velikog mišića koji svojom funkcijom izrazito utječe na funkciju donjeg dijela leđa, prepone i kuka, vidljivo je i dostupno pogledu ili palpaciji tek možda centimetari pol i to tetiva duboko u preponskoj regiji. Iako on sam često čini probleme, zbog njegove skrivenosti, rijetko biva za njih okrivljen. A u lošim okolnostima može uzrokovati kako bolove u leđima, tako svojom upaljenom tetivom i bolove u preponama. Za razumjevanje bolnih sindroma uzrokovanih iliopsoasom važno je razumjeti njegovu anatomiju, a ona je teško objašnjiva samo riječima. Ipak, pokušajmo. Sama je zdjelica sastavljena od dvije velike kosti koje se sa prednje strane spajaju u predjelu prepone, a straga čine cjelinu sa krstačom, te tvore zatvoreni krug. Na krstaču se u vis nastavlja kralježnica, a cijeli je taj prostor ispunjen trbušnim organima. Mišić iliacus polazi sa zdjeličnih kostiju, nastavlja se u tetivu, te prolazi ispod stidne kosti u preponu i hvata se na natkoljeničnu kost. Mišić psoas polazi sa prednje strane gotovo cijele lumbalne kralježnice i krstače, ide prema naprijed kroz bočni dio trbušne šupljine, spušta se prema dolje, te sa zajedničkom tetivom iliacusa prolazi ispod stidne kosti i hvata se na natkoljenicu, čineći na taj način jedan mišić koji zovemo iliopsoas. Dakle, zbirno ovaj dvojni mišić povezuje prednji dio lumbalne kralježnice i unutarnju stranu zdjelice sa butnom kosti, iz čega se jasno isčitava i njegova funkcija. On se, naime, smatra najsnažnijim podizačem natkoljenice (fleksorom). To će reći da kada stojite u uspravnom položaju i podižete jednu nogu od poda, ili to činite sjedeći ili ležeći, glavni i odgovorni pokretač upravo je iliopsoas. No, poradi njegove anatomije, to mu nije i jedina funkcija. On sudjeluje u rotacijama trupa, podizanju trupa pri fiksiranim nogama, ali i kao pomagač ili glavni činitelj kod cijelog niza kompleksnih krenji u svakodnevici ili sportskim aktivnostima - hodanju, penjanju uz stepenice, trčanju, skokovima, ispucavanju lopte nogom, te kao stabilizator donjeg dijela kralježnice kod pokreta u rukometu, odbojci, tenisu, golfu i srodnim sportovima. No, problem s njim je u stvari taj što je većim dijelom skriven od pogleda, te čak i u struci, rijetko obraćamo pažnju na njega, pa simptome koje može izazvati njegovo skraćenje ili tetivna upala pripisujemo drugim mogućim uzrocima. Dva su moguća poremećaja u funkciji iliopsoasa. Jedan je njegovo skraćnje ili povećanje napetosti. Ono samo po sebi neće izazvati nikakve simptome unutar samog mišića, ali direktno utječe na funkciju donjeg dijela kralježnice, kao i butine i to na način da dovodi okolne mišiće u nepovoljnu poziciju, te oni bivaju natjerani na cijeli niz kompenzacijskih mehanizama koji u konačnici mogu uzrokovati bolove u donjem dijelu leđa, eventualno sa širenjem u kuk ili preponu, zatim bolove u butini, te upale ili druga oštećenja mišića trbuha i prednjeg dijela butine. Drugi poremećaj je upala same tetive iliopsoasa u predjelu prepone. Neiskusnom oku to može izgledati kao klasična "bolna prepona", no ona to nije. A važno je razlučiti upalu tetive iliopsoasa od upale tetiva preponskih mišića i stoga što je trerapija za ove, iako prostorno bliske tetivne strukture, ipak znatno različita. Danas znamo da je za većinu poremećaja u sustavu iliopsoasa u sportaša kriva intenzivna sportska aktivnost, uz neadekvatno sprovedenu prevenciju ozljeda ovog segmenta. U nesportaša glavni je krivac slabost mišića sa posljedičnim njegovim skraćenjem. Više o liječenju i prevenciji sindroma iliopsoasa u slijedećem broju.