Današnja hrana je nutricionistički deficitarna, niti sjena onoga što je nekada bila

 

Percepcija u javnosti dodataka prehrani prolazila je različite faze. Od bacanja u blato do kovanja u zvijezde. Liječnicima se obično od njih diže kosa na glavi, pogotovo uz bilo kakve prizvuke aktivnog liječenja na taj način. Spomenete li izlječenje, ozbiljno riskirate izbacivanje iz ordinacije. U javnosti (koja je poprilično podijeljena) kola mnoštvo informacija, osobnih iskustava i ogromnih upitnika. Što je najbliže istini?

Nedavno je u časopisu Guardian izneseno sljedeće: „Većina multivitamina i drugih suplemenata je samo gubitak novca. Štaviše, ponekad dovode i do pogoršanja zdravlja. Ne postoji racionalno objašnjenje zašto bi to uopće (u najvećoj većini slučajeva) koristilo zdravlju na bilo koji način. Jedini izuzetak su dokazani manjkovi nekog nutrijenta uz potpuni liječnički nadzor.“ Ah, liječnički nadzor… Kako se vjerodostojnost takvog nadzora može uklopiti u tek nekoliko sati nutricionističke naobrazbe tijekom cijelog školovanja?

Istina je, trebalo bi biti sasvim normalno da sve potrebne vitamine i minerale u cijelosti dobijemo svakodnevnom prehranom. Odnosno, prirodno je da nam PRIRODA PONUDI SVE. I ja tako mislim, ali stvarnost stvara potpuno nova pravila. Današnja hrana je nutricionistički deficitarna, niti sjena onoga što je nekada bila. Moderna poljoprivreda dovodi do sve siromašnije zemlje, u kojoj usjevi rastu. A situacija je svakim danom sve gora. Naša hrana je sve više prazna. Možda je vanjski izgled i ostao, ali unutrašnjost je dobrano degradirala, 10-25% u vitalnim nutrijentima. Uz to, rasprostranila se hrana (junk food), kojoj su dodatno uništili sadržaj, odnosno siromaštvo su pretvorili u najprizemniju bijedu. To gotovo da nam garantira manjak u mnogočemu, odnosno vremenom se pretvara u bolest.

Pitanje doziranja suplemenata je, u najmanju ruku, diskutabilno. Znam, postoje tablice dnevnih potreba. Ali postoji i ovakvo zanimljivo razmišljanje: „Ako ovo osigurava 100% mojih potreba, ne bi li 1000% bilo 10 puta bolje?“ Odnosno, da li su megadoze makar ponekad opravdane? Tu nema univerzalne preporuke. Doziranje za relativno zdravu osobu trebalo bi ostati unutar standardnih smjernica za dnevne potrebe. Recimo, preporučena dnevna doza magnezija je 420 mg za muškarce i 320 mg za žene, ali kod utvrđenih deficita to sigurno nije dovoljno. A pogotovo nije dovoljno kod nekih bolesti (npr. dijabetes ili rak). Tada su realne dnevne potrebe sigurno 5-10 puta veće. Tu onda više ne govorimo o suplementu, već o lijeku. Ponekad i vrlo učinkovitom lijeku. Najviše iskustva s megadoziranjem u specifičnim situacijama postoji još za vitamin C, jod i selen.

Naravno da suplementi nisu rješenje za sve. Ponavljam, volio bih da uopće nisu rješenje i da sve potrebe možemo ostvariti na potpuno prirodan način. A spominjanje prirode je uvijek emotivno, ali možda, nažalost,  i sinonim za svršeno vrijeme.


Prijavite se na besplatni newsletter: zdravljezatebe@gmail.com