Svi se mi želimo osjećati dobro, radosno i živjeti ispunjen život. Ubrzani način života nas uči da do toga dolazimo prečacima kao što je dobar shopping ili tješenje ukusnom hranom. No, kada okus šećera izblijedi, često ostane gorak okus neriješenih problema. I opet smo na početku – na dobro uhodanoj stazi
Ljudi su vrlo složena bića i ne mogu se objasniti poput jednostavne formule s jednom nepoznanicom, kakve smo učili u nižim razredima osnovne škole. Funkcioniranje čovjeka je mnogo složenije i čini se da je sve nekako povezano.
Svi se mi želimo osjećati dobro. Jedna od čestih želja jest – biti sretan. Zvuči lako, no malo tko zna kako.
Obilaznicom do emocija
Kao što kaže sam naslov – postoji tajna veza između misli, emocija i ponašanja. Oni su međusobno povezani. Zvuči neobično? Pogledajmo kroz par primjera.
Primjerice, ako učenik dobije odličnu ocjenu u školi, to će pokrenuti povezanost s emocijama gdje će se javiti radost, ponos, a možda i iznenađenje i još pokoji koktel emocija kojima svi težimo. Također, javit će se i misli koje mogu biti različite, od, na primjer, „Wow,baš sam pametan!“ do „Ah, to je bila samo sreća“.
No, misli i dublja vjerovanja za sada ostavimo po strani. Njima će biti posvećeni članci koji će slijediti u narednim tjednima. Sve to će se vjerojatno reflektirati i na ponašanje, gdje će učenik i dalje ulagati trud u učenje, potaknut novim elanom.
Prvi primjer je možda uobičajen. No, idemo korak dalje – kako misli djeluju na emocije i ponašanje?
Primjerice, kao iz vedra neba vam padne na pamet misao kako ste se (prije nekog vremena) osramotili na poslovnom sastanku. Ta misao biva popraćena s osjećajima poput srama, tuge ili straha. Prva misao može povući drugu, gdje ćete se prisjetiti još sličnih situacija koje su vam se dogodile. Možda će se javiti i vjerovanje poput „Uf, baš sam nesposoban!“. Sve to može imati djelovanje i na ponašanje – primjerice, pokušavamo prebaciti neku poslovnu obavezu na drugoga („Pa ne mogu se opet osramotiti!“) ili na drugi način nastojimo izbjeći situaciju –javljamo da smo bolesni i sl.
Često znamo upasti u taj začarani krug „misli–osjećaji–ponašanje“. S jedne strane želimo promjenu, a s druge strane – kao da se stalno vrtimo u krug. Zvuči poznato?
Svi prije ili kasnije uđemo u taj izlizani krug u kojem se vrtimo, poput hrčka na kolutu – trči, ali zapravo ne stiže nigdje. No, postoji drugi način…
Kroz kognitivno bihevioralnu terapiju dobivaju se znanja i vještine kako pristupiti ovom problemu i izaći iz začaranog kruga. Djelujemo kroz ono što je pod našom kontrolom – ponašanje i misli da bi došli i do krajnje nagrade – boljeg osjećanja.
No, kako se obrazac misli–osjećaja–ponašanja stvarao vjerojatno godinama, potrebno je neko vrijeme dok se ne uhoda novi put, prema željenom cilju. Potrebno je dozvoliti novom procesu učenja da stvori nove putove u našem umu.
Da, svi se mi želimo osjećati dobro, želimo se osjećati radosno i živjeti ispunjen život. Ubrzani način života nas uči da do toga dolazimo prečacima kao što je dobar shopping ili tješenje ukusnom hranom.
Da, kratkoročno ćemo se osjećati bolje dok isprobavamo novu majicu ili posežemo za slasnom fritulom. No, kada okus šećera izblijedi iz naših usta, često ostane gorak okus neriješenih problema. I opet smo na početku – na dobro uhodanoj stazi.
Vrijeme je za otkrivanje novih putova. Jeste li spremni?
P.S. Uključite se u mnoga predavanja i radionice u sklopu 14. tjedna psihologije u Hrvatskoj (15-21.02.2021.)!
Više na: https://rijekapsihologije.uniri.hr/program
