Prije nekoliko tjedana objavljena je vijest da više nisu potrebne vize za Veliku Britaniju. A onda, prije nekoliko dana, da će na krčki aerodrom slijetati avioni Easy Jeta, najpoznatije europske niskobudžetne aviokompanije, kojoj je baza London. Sve se ovo događalo u periodu kada sam odlučio da se, na nekoliko dana, zaletim do Londona. Ono što mi se prije samo nekoliko mjeseci činilo kao velika gnjavaža, nestalo je i kao da nikada nije ni postojalo. Ne trebam se gnjaviti sa nabavljanjem i plaćanjem viza i ne trebam putovati do Ljubljane ili Venecije da bi platio jeftiniju avio-kartu. Očigledno je da postajemo dio Europe, ili da budem precizniji, da nas gledaju kao sigurniju zemlju. Također, najavljuju se, ili već postoje avionske linije sa Krka za Köln, Hannover, Stuttgart, München i Oslo. Ukoliko "želi", sada Hrvat po Europi može putovati kamo god mu se hoće. Međutim, da ne bude zabune, sve to nije napravljeno zbog Hrvata. Oni samo imaju tu sreću da mogu koristiti usluge kojima se služe ostali Europljani. Primjerice, letovi iz Londona za Rijeku tijekom turističke sezone organizirati će se 4 puta tjedno, dok će zimi smanjiti broj linija. Dakle, radi se o letovima za turiste. Ali dobro, nećemo se sada žaliti. Isto tako, ni strane banke nisu ovdje otvorile svoje podružnice da bi građanima omogućile bolju uslugu, već da bi i iz njih izvukli što više love. To potvrđuju enormni profiti koji su posljednjih godina zarađeni na privatiziranim bankama. Firme koji izdaju kreditne kartice rade istu stvar. Telekomunikacijska poduzeća, razni zastupnici stranih proizvođača, uvoznici, svi… No, što je, tu je, nećemo se sada žaliti. Ogromnu ponudu koja se, praktički, odjednom pojavila na našim prostorima, moguće je koristiti, ali je češći slučaj da se ponuda koristi građanima. Nenavikli na ovakav izbor, koji im je bio uskraćen godinama, teško je odoljeti, i teško je ne kupovati. Brojne agresivne reklame, koje su se u samo nekoliko godina raširile poput pošasti, strahovito utječu na ponašanje ljudi. Jednostavno se mora imati sve. Od jeftine bušilice do DVD playera koji dobiješ zajedno sa zvučnicima. Iako su cijene pale, sve to još uvijek košta. A kako love na ovim prostorima ipak nema, potrebno ju je posuditi. Tržište kreditima cvjeta. Hrvati su poludili za novcem. Čak ga nema dovoljno, pa se banke moraju zadužiti vani kako bi lovu proslijedili željnim građanima. Sve se sjaji, sve blješti, sve je novo i sve se mora imati. Podsjeća me to(nadam se da se nitko neće uvrijediti) na lekciju iz povijesti koju sam slušao tamo negdje u osnovnoj školi. O Indijancima, koji su zlato mijenjali za puno sjajnije šljokice ili špigule. Naravno, nisu razumjeli pravu vrijednost ni jednog ni drugog, već su se povodili za prvim dojmom. Nešto tako divno i sjajno kao šljokice nikada nisu vidjeli i to su morali imati. Činjenica da nemaju nikakvu praktičnu vrijednost, i da će se zasititi nakon nekoliko sati, nije ih previše opterećivala. Sjajile su. Sjećam se izjave predsjednika udruge potrošača, kada je na TV komentirao nešto o ovoj temi. Rekao je da građani kupuju sve, čak i ono što im ne treba. Vrlo brzo i Hrvati će ostati bez para. Ono malo početnog kapitala što su imali, ili je propalo, ili pokradeno ili prodano za male novce. U svakom slučaju, toga više nema. Ostaje stan na kredit, kladionica i jeftini DVD player. Sve drugo postati će preskupo. Čak i ove "jeftinije" karte za London, nama nisu toliko jeftine. Put, smještaj, hrana, i nakupi se. No, zato smo mi jeftini njima. Četiri puta tjedno, ljeti. Bit će navala, sve se čini. Sada, kada smo se civilizirali, napokon mogu uživati u onome što im je toliko vremena bilo nedostupno. U hotelima se priča engleski, primaju se kreditne kartice a sada se može sletiti gotovo na plažu. Nama je glavni problem Severinina pjesma.