• Otišao sam u davnu 1976 i 1978. godinu te potražio, pročitao i zabilježio što se tada govorilo o  još neizgrađenoj koksari u Bakru. Kao što danas znamo, koksara je imala katastrofalan utjecaj na Bakar i njegovu okolinu


Prije dva tjedna pisao sam o medijskoj kampanji u koju smo uronjeni, a kojoj je cilj informiranje i educiranje javnosti o projektu izgradnje LNG terminala kod Omišlja. Nizom novinskih članaka i radijskih reklama naglašavaju se pozitivni gospodarski i neznatni  ekološki utjecaji koji će na Kvarner donijeti taj novi industrijski kompleks.

Kampanja educiranja  vjerojatno je  pokrenuta zbog toga što su ljudi ovih krajeva imali neugodna iskustva sa novim industrijama, pa se, poučeni prošlošću, boje nepoznatog. No, kako se čini, LNG neće biti  neko „veliko zlo“.

Pošto je moj članak „Hvalospjevi zagađivačima“ posvećen medijskim kampanjama edukacije i informiranje izazvao vaše reakcije, odlučio sam se još jednom posvetiti toj temi. Ali, na jedan neobičan način.

Otišao sam u davnu 1976 i 1978. godinu te potražio, pročitao i zabilježio što se tada govorilo o onda  još neizgrađenoj koksari u Bakru(svečano je otvorena 31.05.1978). Kako što danas znamo, koksara je imala katastrofalan utjecaj na Bakar i njegovu okolinu.

Svjestan sam da je od izgradnje koksare prošlo puno vremena i da je to bila potpuno drugačija industrija od ukapljenog plina. No, čisto zbog zanimljivosti, informiranosti i edukacije,  nije „zgoreg“ da se vidi  kako se tada javnost informirala i educirala:

Novi List, Subota 10. i nedjelja 11. travnja 1976:
 „Kad se čuju svakojaka naklapanja, nije zgoreg da se čuje i:  ISTINA O KOKSARI
…Napustili su izgradnju filtera i 12.000 tona sumpora godišnje strovaliti će se na Bakar i njegovu okolinu.“
Eto, to je samo dio tvrdnji  koje smo čuli u Rijeci i koje se uporno ponavljaju oko izgradnje ovog objekta, stvarajući kod građana mišljenje u najmanju ruku o ekološkom sudnjem danu koji će zapasti Riječki zaljev onda kada iz Bakarske koksare budu počele izlaziti prve tone koksa.
Mnogi građani Rijeke se ne slažu sa lokacijom ovog objekta, što je normalno.
Nema, međutim, smisla da neslaganje prati izgradnju i čitavim nizom paničarskih prognoza, neistina, poluistina, istrgnutih djelića istine, koje se na svoj način tumače, jer to ne pomaže ni građanima, a još manje graditeljima. Da ne bi slušali samo priče, obratili smo se direktno direktoru bakarske koksare u izgradnju, inž. Milošu Peroviću, da čujemo i drugo zvono. Evo pitanja i odgovora:

P : Govori se o 12.000 tona sumpora.
O: U stručnom smislu ispada pomalo i smiješno opovrgavati ovu tvrdnju. No, prihvaćamo da ljudi koji to ne znaju, mogu i povjerovati. 
Ugljen sadrži 1% sumpora. Godišnje ćemo upotrebljavati 1.200.000 tona ugljena kao sirovine, što, uz 1% , daje točno 12.000 tona sumpora. Ali, 75 posto tog sumpora ostaje, na žalost, u koksu, pogoršavajući njegovu kvalitetu, a ostatak od 3.000 tona pretvara se u plin. Polovicu tog plina ćemo upotrebljavati mi za podgrijavanje novih peći, a polovica će odlaziti cijevima za podgrijavanje peći termoelektrane Urinj. Ono što se nađe u dimu je beznačajno i raspršuje se ili u samom dimnjaku ili, s obzirom na njegovu visinu, na širem prostoru.
…izgradnja dimnjaka će nas skupo koštati, premda smo uvjereni  da i s našim prvobitnim projektom, iz dimnjaka koksare ne bi izlazilo manje sumpora nego iz bilo kojeg industrijskog dimnjaka Rijeke.
P: Ta količina, dodana onima kojih već ima u zraku kao i onoj koja će izlaziti iz termoelektrane, ne predstavlja li određenu opasnost?
O: Zajedno s tri druge riječke radne organizacije financiramo već tri godine stalna i pažljiva istraživanja ispitivanja zagađenosti u Rijeci. Na temelju tih ispitivanja izrađen je elaborat kojim se dokazuje da postojeća zagađenost riječkog zraka nije takva da bi koksara i termoelektrana mogle prekoračiti dozvoljene granice.


Novi List, Subota 20 i nedjelja 21.05 1978.: 
„…Sjećamo se „otpora“  Bakrana i njihova mrmljanja prije početka izgradnje Bakarske koksare. Čovjek se obično najviše boji nepoznatog, ali su se i Bakrani uvjerili da neće biti nekog „velikog zla“.