Svi smo negdje u osnovnoj ili srednjoj školi naučili barem toliko o vlastitom tijelu kako bi smo znali da se svaki zglob sastoji od glavice i čašice. Pa iako ne izgledaju svi zglobovi isto, a u nekima se ne može sa sigurnošću reći što je glavica a što čašica, ovaj je najjednostavniji opis ujedno i najtočniji. Na ovim sam stranicama često spominjao mnoge ozljede i bolesti samih zglobova i njihove okoline, no rijetko sam se dodirivao iščašenja. To je, kako i sam naziv kaže, stanje u kojem glavica potpuno «izleti» iz svog ležišta. U mehaničkih naprava lako je vratiti glavicu u čašicu, ali čak i kod njih često se događaju oštećenja poradi velikih sila koje su prisutne kod izlijetanja. Ako znamo da zglob okružuje zglobna čahura koja ga izolira od okolnih tkiva, pa ligamenti čiji je zadatak učvršćivanje, te nakon njih tetive i mišići, jasno je da kod iščašenja nastradaju neka, a često i sva meka tkiva u okolini. Čak i hrskavica koja pokriva čašicu i glavicu biva nerijetko oštećena. Sve je to dobro znati radi jedne važne činjenice, a to je da vraćanje glavice u čašicu nakon luksacije (odnosno repozicija, kako taj postupak još zovemo) nije jednostavno i nikada ga ne smije raditi laik. Nije rijetkost da nestručni pokušaji završe još većom ozljedom mekih tkiva, a u posebno nesretnim slučajevima i živaca koji se redovito nalaze u okolini zglobova. E sad kad znamo da ne smijemo sami i da ozlijeđenog valja što prije dovesti u stručne ruke, tek nekoliko posebnosti kod iščašenja svakog od zglobova: Rame- Iščašenja su češća no što se čini. Neki ljudi imaju tu nesreću da su prirođeno skloniji toj ozljedi, a ima i onih koji se uporno ne daju na operaciju, pa im rame izlijeće i vraća se i kod pranja zubi. To ni u kom slučaju nije dobro, jer se sa svakim novim iščašenjem povećava opasnost od ozljeda živaca i krvnih žila. Stoga ako je rame izletilo tek jednom, valja nakon repozicije vježbanjem ojačati mišiće koji ga okružuju. Ako je iskočilo dva ili više puta, svakako treba razmotriti operativni zahvat, jer se čahura toliko rastegne da nije u stanju držati zglob na okupu. Lakat i zglob šake rijetko se iščaše, ali zato se prstima to događa vrlo često, specijalno u sportovima poput košarke, odbojke ili rukometa. Relativno je lako reponirati prst, pa to sportaši znaju i sami učiniti (uz moje protivljenje). Kako je u tom činu jako oštećen ligamentarni sustav, bolovi i otok traju tjednima, a često zaostaju i manje deformacije poput iskrivljenog prsta. Od velike je važnosti ne zamijeniti iščašenje prsta sa puknućem kosti, jer tada nikakvo vraćanje na mjesto ne dolazi u obzir. Kuk se češće iščašuje kod male djece i kao rezultat nekih urođenih stanja, te je to jedna duga i posebna priča. Ozljede tog tipa vrlo su rijetke u odraslih. No zato skočni zglob rado voli izletiti iz ležišta i tada su to muke tantalove, te uključuju veliki otok i bolove, sve do sporog oporavka. Nije rijetkost da uz luksaciju skočnog zgloba imamo i puknuće neke od kostiju koje ga okružuju. Toplo u tom slučaju preporučam specijalistu ortopeda ili traumatologa. Iščašeno koljeno vidjeh samo jednom u gotovo petnaest godišnjoj fizioterapeutskoj karijeri i moram reći da čak niti prizor nije ugodan, a kako je bilo tom sportašu, mogu tek zamisliti. Češće u koljenu strada tek neki od ligamenata, tetiva ili hrskavica. Ove ekstremne situacije su rijetke i zbog čvrstoće kojom meka tkiva drže kosti koljena na okupu. Bilo kako bilo, luksacije su veliki problem kada se dogode. Znam da ima narodnih vidara vičnih u namještanju svega i svačega, no niti najvičniji "kostolomac" nema rendgenske oči pa da zna je li unutra nešto slomljeno ili nije, što će reći da nije sigurno hoće li pomoći ili odmoći. Stoga odmah po ozljedi preporučam liječnika specijalistu, kako bi sigurno dijagnosticirao tip i vrstu ozljede, a nakon toga izvršio i repoziciju, nekad manuelno (rukama), a u kompliciranih slučajeva i operativno.