Luksacija ili iščašenje ramena nije rijetko stanje, naročito u sportaša i to ponajprije u rukometu, skijanju, borilačkim sportovima, te klizanju na ledu. Češća je u ljudi 20-30 godina, kao i u muškaraca. Obično se događa kada se pri padu opruže ruke u nastojanju da se ublaži pad. U tom trenutku sile koje djeluju kroz opruženu ruku mogu biti prevelike, pa glavica «pobjegne» iz plitke zglobne čašice ramena. Isto je tako čest slučaj luksacije pri povlačenju ruke od strane drugog sportaša tijekom igre ili drugih vrsta kontakata u sportu. Dvije su vrste iščašenja ramena- prednje, kada glavica pobjegne naprijed i prema dolje (koje je i najčešća) i stražnje (rijetko i teže za dijagnostiku i liječenje). Lako je uočiti da je rame iščašeno. Bol je vrlo snažna, a pri prvom pogledu uočava se deformitet iščašenog u odnosu na drugo rame. Pri luksaciji događaju se oštećenja prije svega čahure i ligamenata ramenog zgloba, ali mogu biti istegnute tetive, kao što može doći i do oštećenja hrskavice. Stoga je vrlo važno što prije odvesti ozljeđenog do prvog hitnog trakta gdje će se učiniti RTG snimka kako bi se utvrdio tip iščašenja, te izvela manuelna repozicija (namještanje) ramena. U zavisnosti od mnogih faktora to se može učiniti «na živo», ali se češće radi pod anestezijom, kako bi se opustili okolni mišići, kao i da bi cijela procedura bila manje traumatična i bolna za ozljeđenog. Nakon toga postavlja se imobilizacija. Napominjem da ni u kom slučaju nije dobro namještati zglobove na licu mjesta, od strane nestručne osobe i bez prethodno učinjenog RTG snimanja. Posljedice mogu biti višestruke, od dodatnog oštećenja zglobnih struktura, pa sve do ozljede živčanog spleta u podpazušnoj jami, sa trajnim posljedicama po pacijenta. Oko dužine imobilizacije po repoziciji još traju rasprave u struci. U zavisnosti od starosti pacijenta, kao i od cijelog niza drugih faktora ona može trajati od jednog do četiri tjedna, s tim da se ona povremeno skida kako bi se mogle izvoditi vježbe. Po skidanju imobilizacije slijedi fizioterapija s naglaskom na vraćanje snage i opsega pokreta, kao i brzine reakcije mišićno- tetivnog sustava ramena. Ukoliko nema komplikacija povratak u sportsku ili drugu aktivnost može započeti nakon 2-3 mjeseca od ozljede. Pacijenti koji dožive prvo iščašenje prije 25-te godine života u velikom su riziku za ponovljenu luksaciju. U koliko se to dogodi više od tri ili četiri puta, u obzir dolazi operativni zahvat sa ciljem stabilizacije zgloba. Dva su pristupa- operacija na otvorenom ramenu ili sve popularnija artroskopija. Oba pristupa imaju svoje dobre i loše strane. Prvi u konačnici donosi čvršći i stabilniji zglob, ali je nakon njega vrlo teško vratiti pun opseg pokreta. Kod artroskopije nešto je lakše provesti rehabilitacijski proces, ali je postotak izvrsnih postoperativnih rezultata nešto manji. Odluku o tipu operativnog zahvata treba donijeti individualno, a sve u zavisnosti o samom pacijentu, te njegovim životnim i sportskim navikama, kao i o stanju samog zgloba (nije moguće u svim slučajevima učiniti samo artroskopski zahvat). Ono što ističu kako ortopedi, tako i fizioterapeuti svakako je značaj bilo neoperativnog, bilo postoperativnog rehabilitacijskog toka. U njemu je važno sprovesti temeljit oporavak oslabljenih mišića koji okružuju zglob, te na taj način dodatno stabilizirati rame. Važno je napomenuti da se preporuča i do godinu dana nakon luksacije redovito raditi vježbe, a sve kako bi se izbjeglo ponovno iščašenje, a s njime i nastanak kronično nestabilnog ramena, sa svim komplikacijama koje takvo stanje donosi.