Uvriježeno je mišljenje da su istraživanja novih lijekova skupa, dugotrajna, realna i vrlo precizna. I da nakon takvih istraživanja ne moramo strahovati od nekih novih, nepoželjnih događanja. Ništa nije prešućeno ili zataškano. Sve je transparentno i stručno obrađeno. Stvarno, možemo li svemu bespogovorno vjerovati?
Dakle, bez obzira koliko vremena i novca se potrošilo na neki lijek ili terapiju, uvijek postoji realna mogućnost da će nešto posve novo bilo kada u budućnosti isplivati na površinu. Redovito se radi o opasnoj nuspojavi, koja ranije nigdje nije bila navedena. Recimo, najnovija vijest je da statini udvostručuju rizik od dijabetesa kod inače zdravih osoba (ovaj lijek mnogi koriste kao preventivu, iako u stvarnosti uopće nisu bolesni), a ujedno doprinose i debljanju. Znamo da su i dijabetes i debljanje usko povezani sa srčanim bolestima, a te iste srčane bolesti nastojimo spriječiti statinima. Statini su u upotrebi već 30 godina, a ključne negativnosti saznajemo tek sada. Slično se upravo događa s razvikanim protonpump inhibitorima (grupa lijekova za probavne smetnje). Tek sada se saznalo da udvostručuju rizik od kronične bolesti bubrega. 28 godina da bi to saznali!!?? Lista ovakvih slučajeva je poduža, novi pristižu gotovo stalno, ali razloge za loše vijesti s odmakom baš nitko službeno ne istražuje. Eto, dogodilo se…
Korijen problema trebamo potražiti u regulatornom procesu. Bez sumnje, dozvola za lijek je vrlo skupa. Prvo laboratorijski eksperimenti, pa pokusi na životinjama. Do ispitivanja na ljudima već je potrošeno cijelo bogatstvo. Očekivanja su velika i odustajanje ne smije biti opcija. Tada se obično regrutiraju ZDRAVI studenti, koji koriste lijek nekoliko tjedana ili mjeseci. Rekao bih da je to, u neku ruku, prevara. Lijek će, kada se odobri, koristiti većinom stari i bolesni. I puno više od nekoliko tjedana ili mjeseci. Organizam načet bolestima i zdrava mladost ne reagiraju isto. Klinička istraživanja, koja slijede, su ključni dio cijelog procesa. Tu se ništa više ne prepušta slučaju. Farmaceuti angažiraju marketinšku kompaniju, koja se potrudi pronaći nekoliko uvaženih akademika, spremnih da potpišu završni izvještaj. Nažalost, rezultati kliničkih istraživanja često se besramno friziraju. Manipulacijama u tekstu ostavlja se dojam da sve funkcionira idealno. Loša saznanja iz istraživanja netragom nestaju. Savršen lijek spreman je za prodaju.
Kada se pacijenti počnu žaliti na nuspojave koje nisu popisane, liječnici im ne vjeruju. Lijek ne može biti kriv za ono što nije popisano. Tako se čuvaju interesi farmacije, ali ne i interesi oboljelih. Glave su duboko u pijesku. Nezavisni istraživači obično krenu s razo tkrivanjem tek kada istekne patentno razdoblje. Dakle, tek tada saznajemo za prljavi veš, koji se zapravo vuče već dugi niz godina. Od samog početka. Ponekad se zaista čini da nas tretiraju poput zamoraca. Profitabilnih zamoraca.
Prijavite se na besplatni newsletter: [email protected]
