Dvostruki nobelovac Linus Pauling rekao je nešto vrlo uznemirujuće: „Većina istraživanja, vezanih za rak, može se svesti pod običnu prevaru. I IZVLAČENJE NOVCA.“ Stvarno, već smo otupili od stalnih uvjeravanja kako je rješenje, odnosno spasonosni lijek, nadohvat ruke. U određenim intervalima javljaju se senzacionalna otkrića koja treba još samo malo razraditi. Kojih 5-10 godina. Onda prođu godine, ljudi i dalje umiru, senzacija samo promijeni ime, a JADNI BOLESNICI PLAĆAJU SVE VIŠE ZA NEŠTO ŠTO NIJE DALEKO OD UTOPIJE. Danas od raka umire dvostruko više ljudi nego prije 60 godina. Možda zato što se živi duže, pa dodatne godine znače i dodatno razdoblje, podložno bolesti? Hm, a zašto onda broj oboljelih strahovito raste i među najmlađom populacijom? ZAR MODERNA TEHNIKA, PREGLEDI SVIH VRSTA I CIJELA PALETA ENORMNO SKUPIH LIJEKOVA ZAISTA NIŠTA NE POMAŽU? Petogodišnje preživljavanje, kao mjerilo uspjeha, može navesti na krive zaključke. Istina je, danas se slučajevi otkrivaju ranije, ali to obično NEMA PUNO VEZE S DULJIM ŽIVOTOM. To samo znači da će razdoblje pokušaja liječenja biti produljeno. I vrijeme patnje, dakako. Znam ljude, koje su „novi i obećavajući“ lijekovi odveli u bankrot, ali zdravlje nisu vratili. KOJI MJESEC VIŠE ŽIVOTA JE GORNJA GRANICA USPJEHA. Doduše, kruta realnost je jedno, a statistika za javnost nešto sasvim drugo. Prikrivanje istine ide tako daleko, da se u „izlječenja“ uvrštavaju i slučajevi koji uopće nisu bili rak. MANIPULACIJA STATISTIKOM NUŽNA JE ZA ODRŽAVANJE STANJA, GDJE SE POTPIRUJU NEPOSTOJEĆE NADE. U jednom izvještaju, objavljenom u New England Journal of Medicine piše: „Određeni napredak postoji samo za neke vrlo rijetke oblike raka, dok je opća smrtnost u stalnom porastu. Očekivanog poboljšanja tretmana, jednostavno, nema.“ Danas se zna da je 80-90% slučajeva raka ovisno o prehrani, okolišu, načinu života, lijekovima i nekim medicinskim postupcima. Dakle, na to se može djelovati. No, svega 1% sredstava američkog Nacionalnog instituta za rak troši se na istraživanje nutricionističkog utjecaja. TO PODRUČJE NIJE UNOSNO. Na prevenciji nitko ne zarađuje. Kako to izgleda u praksi? Jednostavno, bez obzira na vlastita opredjeljenja, ISTRAŽIVAČI MORAJU PRIHVAĆATI STUDIJE, KOJE JE NETKO SPREMAN FINANCIRATI. (Farmaceutske kuće ni u snu NE ŽELE ULAGATI u nutricionističke projekte.) O njima im ovisi opstanak. Još gore, REZULTATI MORAJU ZADOVOLJITI ULAGAČA, JER BI U PROTIVNOM DALJNJA SURADNJA MOGLA BITI OTKAZANA. Surovo, zar ne? Znate li da su se prihodi od citostatika gotovo udvostručili u zadnjih nekoliko godina? Malo koja privredna grana može se podičiti takvim rastom. Mnogi analitičari opravdano zaključuju da „tržište za rak“ svjesno ide u pogrešnom pravcu. OPSTANAK TRŽIŠTA DIREKTNO JE POVEZAN S ODRŽAVANJEM SADAŠNJEG STANJA, U KOJEM KONAČNOG IZLJEČENJA GOTOVO DA NE SMIJE BITI. Djeluje nevjerojatno, ali je vrlo logično. Znate li što bi značila pobjeda nad rakom? Kraj donacija i istraživanja te kraj propalih načina liječenja, u koje je investiran ogroman novac. Gotovo je i s povremenim NAZOVI-OTKRIĆIMA, koja donose instant svjetsku slavu. Ne zaboravite, ljudi prodaju cijela imanja za šaku tableta, koje možda znače samo BRŽU SMRT. Istovremeno, mnoštvo obećavajućih, podosta drugačijih tretmana, već postoji diljem svijeta, ali se ne uklapaju u postojeći biznis. Nisu dovoljno profitabilni i zbog toga su osuđeni na „crnu listu“. DA LI STE SPREMNI RISKIRATI S ONIM, ŠTO ORTODOKSNA MEDICINA SRAČUNATO ODBACUJE?