Basnoslovno skupi lijekovi privilegija su samo nekih, linearni akcelerator često ne radi, a svaki dan zakašnjenja je pitanje života i smrti. Sutra će možda biti kasno. Tako nas uče liječnici
Onkološki bolesnici prolaze kalvariju kao rijetko tko. Stresna dijagnoza i neizvjesno liječenje. Standardna terapija je vrlo skupa i oboljeli često osjećaju da su zakinuti. Ne mogu dobiti terapiju za koju su čuli da je najbolja. Basnoslovno skupi lijekovi privilegija su samo nekih, linearni akcelerator često ne radi, a svaki dan zakašnjenja je pitanje života i smrti. Sutra će možda biti kasno. Tako nas uče liječnici. Potpuno razumijem situaciju gdje se barata s golim opstankom.
Razumijem da bi se svi htjeli liječiti u Avianu, svi bi htjeli najbolje liječnike, svi bi htjeli najveće izglede za spas. No, jesu li očekivanja prevelika, čak i u idealnim okolnostima?
Prema jednom istraživanju, većina oboljelih inzistira na najradikalnijoj mogućoj terapiji. Iskustva govore da takav stav najčešće nije opravdan. Recimo, stopa preživljavanja kod raka dojke podjednaka je i nakon radikalnih i nakon poštednih zahvata. Također, kuknjava zbog eventualne odgode ili izostanka zračenja ne drži vodu. Nema dokaza da ozračivanje bolesnih zona uopće produžava život. Nerijetko se tako ponovno pokreće maligni proces, za kojega smo mislili da je u dubokoj remisiji.
Nedavno su istraživači sa Sveučilišta Ohio konstatirali da dobar dio zasluga za neuspjeh kemoterapije leži u samim pacijentima. (Svakako jedna od zanimljivijih teza u zadnje vrijeme.) Dakle, stres prije terapije ometa djelovanje lijekova i zbog toga je smrtnost velika. Tu se misli i na stres zbog same bolesti, kao i na stres zbog pojačane fizičke aktivnosti. Savjet? Nikako se nemojte sekirati zbog bolesti, a maraton ili dizanje utega prije kemoterapije svakako izostavite. Jedino tako se živi dulje.
Primjećujem i sve veći interes za uključivanje u početna klinička ispitivanja novih lijekova. Nisam siguran da je to dobar potez. Novi lijek ne znači da je i dobar lijek, a o mogućim štetnim posljedicama tada se još jako malo zna. Borba protiv raka je osjetljivo i opasno područje, gdje loše opcije izviru iza svakog ugla. I to baš kad je čovjek najranjiviji.
Ako ste zaokupljeni preventivom, dobro je znati da se „čudotvornost“ Aspirina izgleda proširila i na onkologiju. Kažu da se uz Aspirin smanjuje incidencija nekih oblika raka, koji su vezani uz nasljeđe. U Velikoj Britaniji je oko 5.000 takvih slučajeva godišnje. Pa, bilo bi zaista lijepo kada bi uspjeli sačuvati toliko života. Ali, druga strana medalje donosi otrežnjenje. Aspirin istovremeno odnosi 100.000 života godišnje na globalnom nivou (zaslužan je i za 500.000 hospitalizacija godišnje), a sve zbog ozbiljnih krvarenja u probavnom traktu. Prihvatljiv rizik?
