Prošli tjedan je održana skupština Hrvatskog Telekoma, prva nakon prošle jeseni provedenog IPO na kojem je nekoliko stotina tisuća ljudi kupilo dionice i postalo suvlasnicima ove tvrtke. Glavna je Skupština središnji događaj godine na kojem se okupljaju vlasnici tvrtke, Uprava i Nadzorni odbor podnose izvješće o radu I rezultatima, a Skupština daje (ili ne daje) razrješnice Upravi i NO-u čime prihvaća ili ne prihvaća rezultate rada tvrtke u prethodnoj godini. Unatoč činjenici da je Uprava HT-a unajmila Košarkašku dvoranu Dražen Petrović kako bi se pripremili za prijem svih zainteresiranih dioničara, od prijavljenih nešto više od 500 na skupštini se pojavilo svega 158 dioničara. Tih 158 dioničara HT-a raspolaže sa 50.727.700 glasova na skupštini, što je udjel od skoro 62 % temeljnog kapitala, a na skupštinu nisu došli ni neki od pet najvećih dioničara. Takav odaziv slabiji je i od skupštine Ine nakon IPO-a, na koju je došao 251 dioničar, a da ne kažemo kako INA ima nekoliko puta manji ukupni broj dioničara. Skupština HT-a je odobrila prijedlog Uprave i Nadzornog odbora o isplati dividende od 29,56 kuna. Dioničarima će za svaku dionicu koju su posjedovali do 16. travnja, HT 19. svibnja isplatiti dividendu na račun koji imaju prijavljen kod Središnje depozitarne agencije. Dioničare su na ulazu dočekali predstavnici Republičkog sindikata radnika Hrvatske i Nezavisnih hrvatskih sindikata koji prosvjeduju zbog toga što su od 2002. godine plaće u HT-u u stalnom padu i svake godine se otpuštaju radnici, dok sindikati istodobno smatraju da su radnici svom vlasniku DT-u osigurali 60 posto dobiti. Sindikalisti traže od Uprave HT-a da se izbori za pravedan status radnika kod vlasnika DT-a, kojem pak poručuju da ne žele trpjeti diktaturu i dopustiti da se HT tretira kao kolonija. Naravno, 60% dobiti koju sindikalisti spominju je jednim dijelom ostvaren i smanjenjem troškova rada koji je nužna posljedica uvođenja novih tehnologija, a DT kao vlasnika zanima naravno profit, a ne socijalna politika, međutim upravo zato i postoje sindikati kako bi poslodavci imaju kakvu-takvu ravnotežu na suprotnoj pregovaračkoj strani.